| afikoman |
helenizam u hebr.) = desert. U savremenoj (H)alaha ovaj termin se uglavnom odnosi na posljednji komad beskvasnog hljeba koji domaæin jede na kraju seder veèere. U vrijeme kada je definitivno uoblièen standard seder veèere, praznièki objed završavao se desertom. (H)alaha zabranjuje uživanje bilo èega (osim tekuæina) nakon jedenja posljednjeg zalogaja pashalne žrtve. Danas kada prinošenje pashalne žrtve još uvijek nije obnovljeno ovo se pravilo odnosi na posljednji zalogaj beskvasnog hljeba (maca) iza koga se do ujutru ništa više ne smije jesti, pa ni desert. Mudraci su otišli još korak dalje nazvavši ovaj posljednji zalogaj beskvasnog hljeba kojim se završava pashalna veèera desertom.
Obièaj je da se na seder sto stave tri beskvasna hljeba. Nakon blagovanja karpasa domaæin lomi srednju maca na dva dijela. Jedan dio ostavlja izmeðu dvije èitave macot, a drugi èuva za afikoman. Da bi se saèuvala djeèija pažnja do kraja sedera, obièno ih stariji nagovaraju da sakriju afikoman kako bi ga kasnije mogli prodati domaæin koji, tobože, bez njega ne može završiti seder. Na ovaj naèin djeca ostaju budna u toku cijelog sedera èekajuæi trenutak u kome æe zahtijevati otkupninu za afikoman. Istovremeno, upražnjavanjem ove stare igre, i djeci se daje osjeæaj slobode od uobièajenih stega, te i sama poèinju uèiti o duhu Praznika Beskvasnih Hljebova.
|
| aftara |
vidi: (h)aftara |
| agada |
vidi: (H)agada |
| alaha |
vidi: (H)alaha |
| al-haroset |
slatka smjesa od mljevenih jabuka, badema, meda i rozina koja se jede u toku seder veèere u cilju podsjeæanja na blato od kog su pravljene opeke za gradnju faraonskih graðevina, odnosno u cilju podsjeæanja na ropski rad Sinova Izraela u Egiptu.
Termin se èesto pojavljuje i bez odreðenog èlana ‘al’.
|
| haroset |
slatka smjesa od mljevenih jabuka, badema, meda i rozina koja se jede u toku seder veèere u cilju podsjeæanja na blato od kog su pravljene opeke za gradnju faraonskih graðevina, odnosno u cilju podsjeæanja na ropski rad Sinova Izraela u Egiptu.
Termin se èesto pojavljuje i bez odreðenog èlana ‘al’.
|
| alija |
doslovno: penjanje = pristupanje javnom èitanju Tore prilikom skupnog bogosluženja.
Ponedeljkom, èetvrtkom, subotom, praznikom, polupraznikom, na Roš Hodeš i na postove, iza jutarnjeg bogosluženja; a Subotom, Praznikom, na Jom (h)a-Kipurim i postove i prije popodnevnog bogosluženja, vrši se javno èitanje Tore u minjanu.
Na jutarnjoj Kerijat (h)a-Tora na Šabat ima sedam alijot, na Jom (h)a-Kipurim šest, na praznik pet, na Roš Hodeš i polupraznik èetiri – a Ponedeljkom i Èetvrtkom, na postove kao i na Hanuka i Purim – tri.
Na popodnevnoj Kerijat (h)a-Tora uvijek èitaju samo trojica.
(množina: alijot)
|
| Alijat Ko(h)en |
Ko(h)enovo pristupanje èitanju iz Tore. (H)alaha je da se javnom èitanju Tore pristupa po stepenu uèenosti – dakle: najuèeniji prvi, prvi sljedeæi po uèenosti iza njega – itd.. Ukoliko su svi jednako uèeni (ili jednako neuki) na Toru se izlazi po zaslugama otaca. Tako, recimo, Ko(h)anim kao potomci Prvosveštenika Arona izlaze prvi, Leviti (pripadnici plemena Levi koje nije uèestvovalo u gradnji zlatnog teleta – te je zato bilo izabrano za obavljanje ne-sveštenièkih službi u Hramu) drugi - a sve ostale alijot dostupne su bilo kom Jevrejinu - i nazivaju se skupnim imenom Jisrael.
U Progonstvu se uvriježio pogrešan obièaj da se uopšte ne obazire na stvarni stepen uèenosti (kao da su svi uvijek jednako uèeni) – i da se uvijek izlazi po redoslijedu zasluga otaca. – Tako je danas uvriježeno pravilo da Ko(h)en uvijek èita prvi, Levi drugi - pa tek onda ostali, redom.
|
| alijat Levi |
Levijevo pristupanje èitanju iz Tore, po (H)alaha Levi je na drugom mjestu (iza Ko(h)ena) samo ako su svi jednako uèeni. U sluèaju da meðu prisutnima postoje ljudi razlièitih nivoa znanja, prvi èita najuèeniji, drugi onaj ko je manje uèen od njega – a više od ostalih – i tako redom.
U Progonstvu, kao što je veæ reèeno, uvriježio se pogrešan obièaj da se uopšte ne obazire na stvarni stepen uèenosti (kao da su svi uvijek jednako uèeni) – i da se uvijek izlazi po redoslijedu zasluga otaca. – Tako je danas uvriježeno pravilo da Ko(h)en uvijek èita prvi, Levi drugi - pa tek onda ostali, redom.
|
| alijat maftir |
dopunsko pristupanje èitanju iz Tore (dakle, Subotom osmo, na Jom (h)a-Kipurim sedmo, na Praznik šesto, na Tiša be-Av, kao i na Jom (h)a-Kipurim popodne èetvrto) prije nego se pristupi èitanju iz proroka. maftir se vraæa na nekoliko stihova posljednje alija, i potom èita (h)aftara sa uvodnim i zakljuènim blagoslovima. |
| alijat mašlim |
zakljuèno pristupanje èitanju iz Tore (dakle, subotom sedmo, na Jom (h)a-Kipurim šesto - a na praznik peto) pristupanje èitanju iz Tore. Iza ove alija, kao i iza alijat maftir èita se haci kadiš. |
| alijat šeliši |
treæe pristupanje èitanju iz Tore.
Otkako se u dijaspori uvriježio obièaj da se uopšte ne obazire na stvarni stepen uèenosti (kao da su svi uvijek jednako uèeni) – nego da se uvijek izlazi po redoslijedu zasluga otaca (tako Ko(h)en uvijek èita prvi, Levi drugi - pa tek onda ostali, redom) – uèenima i uglednima dodjeljuju se treæa i šesta alija. Biti pozvan na Toru kao treæi ili šesti smatra se velikom poèašæu.
|
| alijat šiši |
šesto pristupanje èitanju iz Tore.
Otkako se u dijaspori uvriježio obièaj da se uopšte ne obazire na stvarni stepen uèenosti (kao da su svi uvijek jednako uèeni) – nego da se uvijek izlazi po redoslijedu zasluga otaca (tako Ko(h)en uvijek èita prvi, Levi drugi - pa tek onda ostali, redom) – uèenima i uglednima dodjeljuju se treæa i šesta alija. Biti pozvan na Toru kao treæi ili šesti smatra se velikom poèašæu.
|
| amida |
vidi: tefila. |
| aninut |
period žalosti od smrti pokojnika do sahrane. Ožalošæeni najbliži srodnici od trenutka smrti preminulog pa do njegove sahrane nazivaju se onenim, i imaju poseban status. Onen je osloboðen mnogih obaveza – npr. molitve, stavljanja tefilina i sl. Zabranjeno mu je uživanje mesa ili alkoholnog piæa – a dužnost mu je da se usresredi na poslove vezane za sahranu preminulog. U sluèaju smrti djeteta mlaðeg od trideset dana ne sprovode se propisi aninuta.
Po (H)alaha zabranjeno je tješiti ožalošæenog sve dok pokojnik nije sahranjen. Talmudski mudraci su upozoravali: “Ne tješite osobu dok njegov preminuli srodnik leži ispred njega”. Neposredno poslije gubitka drage osobe, ožalošæeni je u stanju šoka, i rabini su smatrali da tada nije spreman za utjehu. U prvim trenucima nakon gubitka drage osobe utjeha se èini neprimjerenom, a ožalošæeni bi se još mogao i uvrijediti zbog površnog pokušaja olakšavanja za njega nenadoknadivog gubitka.
Jedan od narodnih obièaja koji nisu propisani (H)alahom je da se u periodu aninuta iz kuæe u kojoj se dogodio smrtni sluèaj izbacuje sva voda iz svih otkrivenih sudova. Rabini tolerišu ovaj pomalo èudni obièaj èije porijeklo vjerovatno treba tražiti u usput pokupljenom praznovjerju – pridajuæi mu etièki karakter, objašnjavajuæi ga kao posljedicu zabrane prenošenja loših vijesti. Tako, porodica preminulog, umjesto da razglašava po susjedstvu da im se desio smrtni sluèaj, samo prosipa vodu na ulicu – iz èega svi susjedi saznaju da se u dotiènoj porodici desio smrtni sluèaj. Postoje oni koji porijeklo ovog obièaja vezuju za zabranu Ko(h)anim da borave u zatvorenom prostoru u kome prebiva tijelo preminulog. Po ovom tumaèenju prosuta voda je upozorenje Ko(h)anim da ne stupaju u tako oznaèenu kuæu.
|
| anus |
{mospagebreak}doslovno: prisiljeni = u rabinskoj risponzi ovaj termin se odnosi prvenstveno na prisilno pokrštene Jevreje.
(množina: anusim)
|
| anjo |
vidi: anju |
| anju |
anju (Ladino) – godišnjica smrti preminulog èlana porodice koja se obilježava posjetom grobu - te zajednièkim uèenjem u minjanu (u kuæi ili u sinagogi) koje se naziva meldadu ili limud, na koncu koga se govori kadiš derabanan. U aškenaskom folkloru godišnjica smrti preminulog èlana porodice naziva se jarcajt ili jorcajt.
(množina: anjus)
|
| arba kosot |
arba kosot (hebr.) doslovno: èetiri èaše, odnosi se na èetiri èaše vina koje se piju u toku seder veèere kao uspomena na èetiri razlièita glagola što ih upotrebljava Tora opisujuæi Izlazak. Svi prisutni (i muškarci i žene) obavezni su tokom sedera popiti èetiri èaše vina (ili groždanog soka). Vino mora biti kašer. Za seder se obièno èuva najbolje vino. Obièaj je da se koristi crno vino, ali ako je bijelo vino boljeg kvaliteta ili neko pretpostavlja bijelo vino crnome može se vjerska obaveza izvršiti i sa bijelim vinom.
Prva èaša pije se na samom poèetku sedera (kiduš). Druga èaša pije se na kraju (H)agade, prije pranja ruku i jedenja macot. Treæa èaša pije se nakon birkat (h)a-mazon (Molitve zahvalnice nakon jela). Èetvrta èaša pije se nakon èitanja Psalama, i ona oznaèava kraj sedera.
Blagoslov za vino izgovara se nad svakom èašom posebno, i glasi: “Baruh Ata, Adonaj, Elo(h)enu, Meleh (h)a-olam, bore peri (h)a-gefen”.
“Blagosloven Ti, Gospode Bože naš, Kralju svijeta, koji tvoriš plod trsa.”
Èaša mora sadržati reviit (zapreminska mjera za tekuæinu - malo manje od decilitra i po) - i sva èetiri puta mora se popiti “rov (h)a-kos” (veæina èaše).
Dozvoljeno je piti vino izmeðu prve i druge, te druge i treæe obavezne èaše - ali ne i izmeðu treæe i èetvrte. Ako je neko popio reviit i više prilikom bilo koje od èetiri obavezne èaše, a siguran je da neæe uživati vino izmeðu jedne i druge èaše - dužan je blagosloviti blagoslov koji se govori nakon uživanja vina.
|
| aron (h)a-kodeš |
aron (h)a-kodeš (hebr.) – doslovno: “kovèeg svetinje” = ormar ili udubljenje u zidu u koje se smještaju svici Tore. Aron (h)a-kodeš se uvijek nalazi na zidu koji gleda na Jerusalim ka kome se svi Jevreji svijeta okreæu u èasu molitve.
(množina: aronot (h)a-kodeš)
|
| aron (h)a-metim |
aron (h)a-metim (hebr.) = mrtvaèki sanduk.
Mrtvaèki sanduk se pravi od ravnih, neobraðenih dasaka, bez ukrasa, i bez upotrebe metalnih eksera.
Upotreba ravnih i neobraðenih dasaka motivisana je željom za jedno-obraznošæu sprovoda koja bi unaprijed sprijeèila rasipna takmièenja i omoguæila i da se ne postide siromašni.
Kad èlanovi Hevra Kadiša obave svoj posao, kovèeg se zatvara i više se ne otvara. U ranom talmudskom periodu vladao je obièaj da se lice preminulog ostavi otkriveno tako da ga svi mogu vidjeti prije sahrane. Ovaj obièaj je dovodio u sramotan i ponižavajuæi položaj siromašne porodice koje nisu imale novaca da plate zaèine i balzamne teènosti koje usporavaju raspadanje tijela - pa bi lice pokojnika brzo pocrnilo. Rabini su uveli zabranu otvaranja sanduka, da bi siromašne porodice poštedjeli sramote.
(množina: aronot metim)
|
| arvit |
arvit (hebr.) = skupno veèernje bogosluženje ili veèernja molitva pojedinca - od hebrejske rijeèi erev = veèe.
Uveèe, dužan je svaki pojedinac izrecitovati Kerijat Šema šel arvit (veèernje Šema) propisano Torom. Rabini su dali rešut (pravo ili moguænost) svakom Jevrejinu da veèernje Šema dopuni fakultativnom amida - èije izgovaranje nije uvedena kao obaveza (hova). Ponuðenu moguænost narod Izraela je prihvatio s takvom revnošæu i samopregorom - da je danas gotovo nemoguæe naæi pojedinca koji veèernje Šema ne nadopunjava sa amida - iako se ne radi o obaveznoj nego o fakultativnoj molitvi. No, buduæi da amida koja slijedi veèernjem Šema nije supstitut žrtve - to u arvitu (zajednièko ime za veèernje Šema i fakultativnu amida) nema potrebe za hazanovim "povratnim" glasnim èitanjem amida - jer hazan ne može nikoga razriješiti obaveze koja ne postoji. Tako se u arvitu amida kaže samo bezglasno.
|
| aškava |
vidi: (h)aškava |
| av bet din |
av bet din (hebr.) = starješina troèlanog sudskog vijeæa (h)alahièkog suda. |
| avdala |
vidi: (h)avdala |
| avel |
avel (hebr.) = žalobnik, ožalošæeni.
(množina: avelim)
|
| avot melahot |
avot melahot (hebr.) – doslovno: prototipovi (zabranjenih) poslova = trideset i devet kategorija posla èije obavljanje na Šabat je zabranjeno samom Usmenom Torom:
1. oranje,
2. sijanje,
3. žetva,
4. vezivanje snoplja,
5. vršidba ili mlaæenje žita,
6. vršenje ili rešetanje,
7. selekcija,
8. drobljenje,
9. prosijavanje,
10. miješenje,
11. peèenje,
12. striganje,
13. bijeljenje ili izbjeljivanje,
14. mlaæenje (vune),
15. bojenje,
16. predenje,
17. pravljenje niti (na razboju),
18. uokvirivanje osnove (na razboju),
19. tkanje,
20. raspredanje,
21. vezivanje,
22. odvezivanje,
23. šivanje,
24. paranje,
25. graðenje,
26. rušenje,
27. dovršenje posla udarcem èekiæa,
28. hvatanje (lov) sa ili bez zamke,
29. klanje,
30. deranje kože,
31. štavljenje,
32. uklanjanje dlaka sa kože,
33. sjeèenje (kože),
34. pisanje,
35. brisanje napisanog,
36. vuèenje linija na koži ili pergamentu,
37. paljenje vatre,
38. gašenje vatre,
39. prenošenje iz jednog domena u drugi.
|
| atikva |
vidi: (h)a-Tikva |
| avelut |
avelut (hebr.) = žalost, propisi o žalosti.
Avelut poèinje od trenutka kada je pokojnik veæ sahranjen i kada je raka pokrivena. Osoba u žalosti zove se avel, u množini: avelim. Talmud propisuje èetiri perioda žalosti:
1. aninut - period od nastupa smrti do završetka sahrane,
2. šiva - period od sedam dana nakon sahrane,
3. šelošim - period od 30 dana nakon sahrane,
4. šana - period od godinu dana nakon nastupa smrti.
|
| beca |
beca (hebr.) = jaje, u liturgici se termin obièno odnosi na jaje koje se pojavljuje na seder stolu.
Buduæi da se, u vrijeme kad postoji Hram, na Pesah prinose dvije žrtve: Korban Pesah (posebna pashalna žrtva) i Korban Hagiga (redovna praznièka žrtva) obièaj je da se na seder sto stave dva peèena (ili kuvana) jela (na hebrejskom - šene tavšilin) od kojih jedno (zeroa) predstavlja Korban Pesah, a drugo Korban Hagiga. Kako siromasi koji nisu u stanju da sebi priušte dva kuvana jela ne bi bili postiðeni uobièajeno je da se kao drugo kuvano jelo koje simbolizuje redovnu praznièku žrtvu stavi najjeftinije i najpristupaènije kuvano jelo: jaje.
|
| beraha |
beraha (hebr.) = blagoslov, kratka liturgijska formula koja se izgovara prije i poslije uživanja bilo kakve hrane, kao i prije vršenja odreðenih rituala (na primjer: pranje ruku, paljenje subotnje svijeæe ili hanuka-svjeæica, ogrtanje talitom, stavljanje tefilina i sl.).
(množina: berahot)
|
| berit |
berit (hebr.) = savez. Termin se odnosi na sve vrste saveza. U govornom jeziku se složenica berit mila (savez o obrezivanju) èesto reducira na prvu rijeè složenice – i tada rijeè berit znaèi obrezanje.
(množina: beritot)
|
| berit mila |
berit mila (hebr.) – doslovno: savez o obrezivanju = obrezanje.
Sva se muška djeca obrezuju osmog dana po roðenju. Muškarac koji nije roðen u jevrejskom zakonu – a koji želi prihvatiti Toru i prikljuèiti se jevrejskom narodu, mora se takoðe obrezati.
Iz metafizièke perspektive, razlog božanskoj uputi da se obrezanje novoroðene muške djece ima vršiti upravo osmog dana po roðenju treba tražiti u jednostavnoj èinjenici da su, do davanja ove zapovjedi Avramu, cjelokupno èovjeèanstvo obavezivale samo sedam zapovijedi za Sinove Noaha. Ovom zapovijeðu stvorena je nova zajednica koja je sklopila poseban savez s Bogom, prihvativši još jednu - osmu zapovijed. Iz ovog nukleusa razviæe se kasnije Izrael – zajednica koja je sklopila s Bogom savez zasnovan na obdržavanju šest stotina i trinaest zapovijedi.
|
| besamim |
besamim (hebr.) = zaèini.
Jedan od èetiri blagoslova koja se izgovaraju u (h)avdala je i blagoslov nad zaèinima:
“Baruh Ata Adonaj, Elo(h)enu Meleh (h)a-olam, bore mine besamim.”
“Blagosloven si Ti, Gospode Bože naš, Kralju svijeta, koji tvoriš razlièite vrste zaèina”.
|
| Bet Din |
vidi: Bet (h)a-Din |
| bet (h)a-almin |
bet (h)a-almin (hebr.) – doslovno: “Vjeèni Dom” = groblje.
Vidi: bet (h)a-kevarot.
(množina: bate almin)
|
| Bet (h)a-Din |
Bet (h)a-Din (hebr.) = lokalni jevrejski sud koji se sastoji od najmanje trojice dajanim.
(množina: Bate Din)
|
| bet (h)a-hajim |
bet (h)a-hajim (hebr.) – doslovno: “Dom živih” = groblje.
Vidi: bet (h)a-kevarot.
|
| bet (h)a-keneset |
bet (h)a-keneset (hebr.) = sinagoga.
Kada je 586. godine prije nove ere razrušen I Hram, judejski sužnji u Vavilonu su se okupljali da bi prouèavali svete spise, praznovali praznike i obdržavali zakone. Ova okupljanja nazivala su se keneset (sabor). Isprva su se okupljali po domovima, a zatim su poèeli podizati posebne domove koji su ubrzo prozvani bet (h)a-keneset (dom okupljanja). Grèka rijeè sinagoga ima isto znaèenje.
Jevreji povratnici iz vavilonskog ropstva 536. godine prije nove ere iznova podižu Hram, ali svuda van Izraela nastavljaju da grade sinagoge. Filon Aleksandrijski (I vijek n. e. - Egipat), je napisao: “Sedmog dana Jevreji prestaju sa svakim poslom i idu ka svetim mjestima koje oni nazivaju sinagogama. Tamo, poredani u redove prema svojim godinama, mlaði iza starijih, oni sjede u tišini sa napregnutim uhom kako dolikuje prilici. Potom jedan od njih uzima knjigu i glasno èita ostalima…”
U jerusalimskom Talmudu (Megila 73b) nalazimo sljedeæe svjedoèanstvo: “U Jerusalimu je bilo 480 sinagoga, i svaka od njih je imala nižu i višu školu. U nižoj se uèio Tanah - a u višoj Mišna, i Vespazijan ili je sve uništio”.
Nakon uništenja II Hrama, 70. god. n. e., sinagoga je dobila novi znaèaj. Ona je postala i dom molitve i uèenja i mjesto glavnog oslonca zajednice. Tu su se uèitelji obraæali narodu, putnici dobijali pomoæ i gostoprimstvo - a poslanici iz Izraela ili drugih jevrejskih zajednica podršku.
(množina: bate keneset)
|
| bet (h)a-kevarot |
bet (h)a-kevarot (hebr.) = groblje.
Hebrejski jezik uz termin bet (h)a-kevarot poznaje i nekoliko opisnih imena za groblje kao što su: bet olam ili bet almin = kuæa vjeènosti, bet (h)a-hajim = kuæa života, bet moed le-hol haj = dom sastanka svemu živom i sl. koji proizilaze iz vjerovanja da su ljudi na ovome svijetu samo privremeno - a da im je pravo i trajno boravište buduæi svijet. U Bibliji se navodi da je Avram sahranio Saru u peæini u polju Mahpela, koja je postala njegovom porodiènom grobnicom (vidi: I Knjiga Mojsijeva, 23:19-20). Rahel, Jakovljeva žena je sahranjena na putu u blizini Bet-Lehema (vidi: I Knjiga Mojsijeva, 35:19). Obièaj je da se na groblje ne ulazi otkrivene glave, ne puši, ne jede i ne pije. Mudraci Talmuda ne zagovaraju èesto posjeæivanje groblja.
(množina: bate (h)a-kevarot)
|
| Bet (h)a-Mikdaš |
Bet (h)a-Mikdaš (hebr.) = jerusalimski Hram, jedino mjesto na kome se može obavljati izvorno bogosluženje kakvo zapovijeda Tora sa javnim i pojedinaènim žrtvama. Izvan jerusalimskog Hrama ne mogu se prinositi žrtve.
(množina: Bate (h)a-Mikdaš)
|
| bet moed lehol haj |
bet moed lehol haj (hebr.) – doslovno: “Dom sastanka svemu živom” = groblje.
Vidi: bet (h)a-kevarot.
|
| bet olam |
bet olam (hebr.) – doslovno: “Vjeèni Dom” = groblje.
Vidi: bet (h)a-kevarot.
|
| bikur holim |
bikur holim (hebr.) = obilazak bolesnih.
Rabinska zapovijed koja obavezuje sve punoljetne Jevreje. Suvišne posjete treba izbjegavati jer one mogu naškoditi bolesniku više nego što mu pomažu. Posjetilac treba da zaboravi na svoje navike i da misli samo na dobro bolesnika. Posjeta treba da bude cjelishodna. Ako se radi o siromahu, treba ga, pored utješnih rijeèi, snabdjeti i onim što mu je potrebno. Imuænome treba pružiti saosjeæanje.
Tora nalaže da se prekrši i sam Šabat da bi se pomoglo obdržavatelju Zakona èiji je život u opasnosti.
“Ako je dijete staro jedan dan teško bolesno, krši se Šabat da bi ga se spasilo. - Meðutim, zbog mrtvaca, pa makar se radilo i o kralju Davidu, ne krši se Šabat.” (Talmud, Šabat)
Ozbiljno bolesne ne treba posjeæivati prva tri i posljednja tri èasa u toku dana, jer se to vrijeme najèešæe koristi za posjete ljekara. Obzirom da su prva tri dana ozbiljne bolesti najkritiènija, u ovom periodu zabranjena je posjeta svih osim najbliže rodbine. Jevrejske zajednice obièno osnivaju društva koja se nazivaju Bikur Holim (ili Vižitar doljentes na Ladinu) koja organizuju dežurstva svojih èlanova kako bi u zajednici uvijek bio neko pripravan da izvrši zapovijed o obilasku bolesnika. Ova micva, koja se danas obièno smatra pukom društvenom ili opšteljudskom obavezom lišenom religijskog karaktera, u jevrejskom pravu se smatra striktnom vjerskom obavezom. Rabi Akiva je uèio: “Onaj ko ne posjeæuje bolesne jednak je onome koji proliva krv”. (Vavilonski Talmud, Nedarim 39b-40a).
Uviðajuæi terapijsku važnost stavljanja bolesniku do znanja da nije napušten i da je njegova bolest primjeæena i bitna - rabini su izjavili da svako ko posjeti bolesnu osobu, odstranjuje jednu šezdesetinu njegove bolesti. (Vavilonski Talmud, Bava Mecia 30b), dok onaj koji zanemaruje bolest jedne osobe, ubrzava njenu smrt.
(H)alaha zahtijeva da se loše vijesti sakrivaju od bolesnika, naroèito vijest o smrti njima dragih osoba. Oèekuje se da onaj koji posjeæuje bolesnika, ili onaj koji je samo èuo o njegovoj bolesti, zamoli božansku milost za bolesnu osobu. Najkraæa molitva u Bibliji je Mojsijeva molba Bogu da Mirjam izlijeèi od kuge koju je dobila zbog ogovaranja. Pomenuta molitva zabilježena je u II Knjizi Mojsijevoj 12:13 i glasi: “O Bože, molim te, izlijeèi je”.
Zabranjeno je ostaviti osobu na samrti samu i napuštenu. Prema (H)alaha, èak i tijelo mrtvaca do pokopa moraju èuvati ljudi.
|
| bima |
bima (hebr.) = uzdignuti dio usred sinagoge sa koga se èita Sefer Tora i pred kojim stoji hazan u vrijeme javnog bogosluženja.
(množina: bimot)
|
| birkat (h)a-mazon |
birkat (h)a-mazon (hebr.) – doslovno: blagoslov nad jelom = zahvalnica koja se izgovara nakon obroka.
Blagosiljanje (zahvaljivanje) nakon jela je pozitivna biblijska zapovijed - kao što je reèeno (V Knjiga Mojsijeva 8:10): "Ješæeš i nasitiæeš se, i blagosloviæeš Gospoda Boga svojega za dobru zemlju koju ti dade".
Tora, meðutim, nije propisala formu blagoslova, nego je to prepustila inspiraciji svakog pojedinca ponaosob.
Prema tradiciji, Mojsijev Bet Din je prvi koji je smatrao za potrebno da popuni tu prazninu propisavši prvi blagoslov "(h)a-zan et (h)a-olam" ("Ti koji prehranjuješ svijet"). Kasnije, kada su Jevreji ušli u Zemlju Obeæanu, dopunio je Jošuin Bet Din prvi, Mojsijev, blagoslov dodavši mu blagoslov "Al še(h)inhaltanu erec..." ("Zbog toga što si nam dao u naslijeðe zemlju..."), jer je originalna biblijska zapovijed i glasila "I blagosloviæeš Gospoda Boga svojega za dobru zemlju koju ti dade" - Mojsije, pak, koji nije ni ušao u Zemlju Obeæanja, nije mogao Bogu zahvaliti na zemlji u blagoslovu koju je propisao.
Treæi blagoslov "Rahem Adonaj" (“Smiluj se Gospode”) propisali su Bate Din careva Davida i Solomona - a èetvrti "(h)a-El Avinu" ("Bože Oèe naš") èlanovi Velikog Sabora.
Izgovaranje prva tri blagoslova birkat (h)a-mazon je micva "mide-Orajta mide-rabanan" - odnosno biblijska zapovijed èiju su primjenu definisali rabini. Izgovaranje èetvrtog blagoslova je èisti rabinski propis.
Ko god, dakle, propusti da kaže birkat (h)a-mazon - propustio je moguænost da izvrši pozitivnu biblijsku zapovijed.
Birkat (h)a-mazon izgovara se samo nakon uživanja hljeba u kolièini koja prevazilazi zapreminu jedne osrednje masline, ili nakon obroka (ali ne i nakon užine) koji se sastojao od tjestenina (minimalna kolièina je ista).
Birkat (h)a-mazon se govori na mjestu na kom se objedovalo - i to sjedeæi.
Ako je neko zaboravio kazati Birkat (h)a-mazon, a napustio je mjesto obroka treba da ga izgovori (sjedeæi) na onom mjestu gdje se sjetio propusta, prije èega, naravno, mora napraviti majim aharonim (pranje ruku nakon uživanja hljeba).
Ako bi neko namjerno napustio mjesto obroka bez da kaže Birkat (h)a-mazon, a potom bi se pokajao - te ipak odluèio da kaže blagoslov, trebalo bi da se vrati na mjesto obroka, i tamo kaže Birkat (h)a-mazon. - No, ako bi dotièni izgovorio Birkat (h)a-mazon na mjestu gdje se pokajao zbog propusta, ipak je, post factum ispunio svoju obavezu.
Birkat (h)a-mazon ne smije se prekidati razgovorom.
|
| cadik |
cadik (hebr.) = pravednik, osoba poštovana u narodu radi visokih moralnih kvaliteta i velike pobožnosti. Meðu hasidima termin cadik oznaèava rabinskog voðu pokreta.
(množina: cadikim)
|
| cedaka |
cedaka (hebr.) = milostinja.
(množina: cedakot)
|
| cicit |
cicit (hebr.) = resa na talitu (molitvenom ogrtaèu).
(množina: cicijot)
|
| Cion |
Cion (hebr.) = Ime brda pored iznad biblijskog Jerusalima koje je postalo simbol nade u povratak u Zemlju Otaca i po kome je Cionizam dobio ime. |
| Cionizam |
Cionizam = politièki pokret osnovan u Evropi koncem prošlog vijek èiji cilj je bio obnova jevrejske državnosti u staroj domovini. |
| com |
com (hebr.) = post.
(množina: comot)
|
| Com Gedalja |
Com Gedalja (hebr.) = Gedaljin Post, treæi dan mjeseca Tišrija – poludnevni post (od izlaska do zalaska sunca uzdržava se od uživanja bilo kakve hrane ili piæa) u znak sjeæanja na ubistvo Gedalje sina Ahikamovog kojim je uništen i posljednji ostatak jevrejske samouprave u Izraelu, pokorenom od strane Navukodonosora cara vavilonskog, i kojim je definitivno zapeèaæen dekret o progonstvu cijelog naroda.
(Za detaljan opis razvoja dogaðaja koji je uslijedio Gedaljinom ubistvu vidi: Biblija, II Knjiga o Carevima glave 25 i 26.)
|
| dajan |
dajan (hebr.) = sudija jevrejskog suda.
(množina: dajanim)
|
| din |
din (hebr.) = propis.
(množina: dinim)
|
| El male rahamim |
El male rahamim = “Bože pun milosti”, poèetne rijeèi liturgijskog teksta koji se u posljednjim stoljeæima uvriježio meðu aškenaskim Jevrejima – a kojim se zaziva božanska milost nad preminulim èlanovima porodice (vidi takoðe: Jizkor). Meðu sefardskim Jevrejima nastao je, u istu svrhu, liturgijski tekst koji se zove (H)aškava. Poseban oblik molitve “El male rahamim” u kom se zaziva božanska milost nad Jevrejima pobijenim u pogromima i progonima prihvaæen je kao centralni dio komemorativnih bogosluženja koji se održavaju na Jom (H)a-Šoa (Dan Holokausta) širom jevrejskog svijeta. |
| Erev Šabat |
Erev Šabat (hebr.) = predveèerje subote.
Subota poèinje sa zalaskom sunca u petak. Nekoliko minuta prije zalaska sunca domaæica pali subotnju svijeæu uz blagoslov:
“Baruh Ata Adonaj Elo(h)enu Meleh (h)a-olam ašer kidešanu bemicvotav vecivanu le(h)adlik ner šel Šabat.”
“Blagosloven si ti Gospode Bože naš Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da zapalim subotnju svijeæu.”
Subotnja veèernja služba (arvit šel Šabat) koja poèinje iza zalaska sunca u petak sastoji se, kao i arvit na radni dan, “Kerijat Šema” sa uvodnim i zakljuènim blagoslovima, te od tefila – s tim što subotom i praznikom amida obuhvata samo sedam blagoslova – jer se umjesto trinaest središnjih peticionih (ne smatra se primjerenim moliti se na Šabat ili praznik za konkretne stvari) pojavljuje blagoslov kojim se zahvaljuje Bogu zbog praznika ili Šabata kojim je posvetio jevrejski narod.
S vremenom uvriježio se obièaj da se redovni i obavezni dio bogosluženja predupredi izvjesnim psalmima i pijutim.
Tako se na subotnjoj veèernjoj službi prije uvodnih blagoslova za Šema èitaju: Psalam 29 – (H)avu l-Adonaj, mistièni pijut Leha Dodi (“Hajde dragi”) kojim se prisutni pozivaju da izaðu u susret nevjesti kraljici Suboti – a potom Psalmi 92 i 93.
|
| galut |
galut (hebr.) = progonstvo, dijaspora.
(množina: galujot)
|
| gemilut hasadim |
gemilut hasadim (hebr.) = dobrotoljublje, ljubaznost, prijaznost, èinjenje milosti bez oèekivanja nagrade ili protuusluge.
Postupci gemilut hasadim ukljuèuju mnogo više od termina cedaka koji se, uglavnom, odnosi na pitanja skrbi o fizièkim potrebama siromašnih (hrana odijelo i slièno) – na primjer: gostoprimstvo), bikur holim (obilazak bolesnih), èuvanje mrtvaca, opremanje mrtvaca koji nema bliže rodbine i slièno.
|
| geniza |
geniza (hebr.) = mjesto na groblju gdje se sahranjuju rabljene knjige sa Tora tematikom. Spomenik na genizi obièno se obilježava uklesavanjem ili vajanjem otvorene knjige.
(množina: genizot)
|
| goses |
goses (hebr.) = osoba na umoru.
Samrtnika ne treba ostavljati samog. Boravak u društvu osobe na samrti smatra se velikom micva. Samrtniku ne treba dopustiti da se prepusti razmišljanju o smrti.
Obièaj je da u trenutku nastupanja smrti, sin ili neko od èlanova porodice, pažljivo sklopi oèi i zatvori usta pokojnika. Po nastupanju smrti tijelo se spušta na pod i pokriva èaršafom, a u blizini glave pali se svijeæa.
(množina: gosesim)
|
| ha lahma anja |
(h)a lahma anja (aramejski) = “Ovo je hljeb bijede” - poèetne rijeèi prvog odjeljka pashalne (H)agade, odjeljka koji poèinje navoðenjem jednog od objašnjenja zašto se u toku Pesaha jedu beskvasni hljebovi i koji, prelazeæi na poziv svima koji su gladni da doðu i da jedu, svima koji osjeæaju potrebu da doðu i da svetkuju Pesah - završava zavjetnom nadom da æe prisutni sljedeæi Pesah slaviti u Jerusalimu. |
| haci kadiš |
haci kadiš – doslovno: “pola kadiša”, kratki kadiš koji se govori prije veèernje i popodnevne amida, te prije veèernje i jutarnje Kerijat Šema.
Vidi: kadiš.
|
| Hag (h)a-Asirim |
Hag (h)a-Asirim (hebr.) = “Dan usužnjenika” – praznik sarajevskog Jevrejstva koji se slavi u spomen na osloboðenje sarajevskog haham-bašija Rav Moše Danona i drugih opštinskih uglednika iz zatvora u koji ih je, Oktobra mjeseca 1820 godine, bacio nasilni i pohlepni valija Ruždi-paša pod izlikom da su prouzrokovali smrt Moše Havija, sarajevskog Jevrejina koji je prešao na Islam i postao derviš Ahmed – prijeteæi da æe ih pogubiti ukoliko mu sarajevska jevrejska opština ne isplati 500 000 groša (u prvoj varijanti tražio je samo 50 000 – ali se ubrzo predomislio i udesetorostruèio iznos) odštete za život pomenutog derviš Ahmeda. Sarajevska ulema, ajani, trgovci i uglednici stadoše na branik šerijata ne htjevši preæi æutke preko Ruždi-pašina zuluma, samovlašæa i zloupotrebe zakona i položaja – nego se pobuniše protive nepravde i oslobodiše usužnjene Jevreje, poslavši, istovremeno, arzuhal porti u kome su opisali Ruždi-pašine zulume, zahtijevajuæi da ga se smijeni, i da se na njegovo mjesto postavi pravedan upravitelj provincije. Njihova molba bi uslišena – a sarajevski Jevreji spašeni. Ovaj praznik slavi se èetvrtog dana mjeseca Marhešvana – a po prazniku Purim kojim se slavi spasenje Jevreja iz ruku mido-persijskog velikog vezira (H)amana koji je ishodovao od cara Ahašveroša dekret o potpunom uništenju Jevreja – i ovaj praznik sarajevskih Jevreja naziva se imenom Purim – Purim di Saraj ili, u prevodu sa Ladina, sarajevski Purim.
I mnogi drugi praznici spašavanja pojedinih jevrejskih zajednica iz ruku lokalnih moænika nazivaju se Purimom te i te zajednice. Tako, na primjer, uz sarajevski Purim postoje i Purim di Raguza (dubrovaèki Purim) i Purim di Bilugrado (beogradski Purim).
Za sarajevski Purim prije redovnih molitava pjevale su se posebni pijutim kojima se slavio Bog koji spase Rav Danona i ostale sarajevske jevrejske odliènike iz ruku zlog Ruždi-paše. Kratki kadiš koji se èita prije uvodnih blagoslova za Kerijat Šema izvodi se na ovaj praznik u posebnoj melodiji. Dok Zeki-eff. Atias nije sastavio èuvenu sarajevsku megilu (Megila di Saraj) u mnogim se porodicama dogaðaj preprièavao po sjeæanju. Kasnije se, posebno u krugu oko Zeki-eff., ustalio obièaj da se na Hag (h)a-asirim poslije veèernje molitve èita megila koja opisuje cijeli dogaðaj. Pomenuta megila bila je napisana na španskom, ali se izvornik izgubio – i do nas je došao samo skraæeni prevod na naš jezik.
|
| haham |
haham (hebr.) = mudrac, naziv za rabina u sefardskim opštinama.
(množina: hahamim)
|
| haham-baši |
haham-baši (hebrejsko-turska kovanica)
haham (hebr.) = mudrac,
baº (tur.) = glava,
haham-baši = glava mudraca - odnosno vrhovni rabin jevrejske zajednica u gradskim centrima provincija turskog carstva. Haham-bašija (ili haham-bašu) postavlja lokalna jevrejska opština koja ga, obièno, proglašava i predsjednikom jevrejskog suda. Da bi se obezbijedila izvršnost i sprovodivost odluka suda kome je predsjedavao haham-baši jevrejske su opštine nastojale ishodovati od Porte carski berat kojim se haham-baši priznaje za ekskluzivnog sudiju u svim pitanjima i meðusobnim sporovima carskih podanika jevrejskog zakona. Na taj naèin obezbjeðivana je jevrejska autonomija – a u rijetkim sluèajevima kada je to bilo potrebno turske su vlasti obezbjeðivale prisilnu sprovedbu haham-bašijevih odluka.
|
| haftara |
(h)aftara (hebr.) = odlomak iz proroka koji se èita iza subotnje ili praznièke Kerijat (h)a-Tora.
Obièaj je da osoba koja želi kazati (H)aškava za preminulog srodnika kupuje alijat mašlim ili alijat maftir jer se iza obje èita haci kadiš. (H)amaftir se vraæa na nekoliko posljednjih stihova alijat mašlim – a potom prelazi na uvodne blagoslove za (h)aftara, èita (h)aftara – i na kraju recituje zakljuène blagoslove.
(množina: (h)aftarot)
|
| Halaha |
(H)alaha (hebr.) = Jevrejsko pravo, takoðe: ime za pojedinaèni propis jevrejskog prava.
(množina: (h)alahot)
|
| ha-maftir |
(h)a-maftir (hebr.) = osoba koja èita (h)aftara.
(množina: (h)a-maftirim)
|
| Hamišoši |
vidi: Hamiša Asar bi-Švat |
| Hamiša Asar bi-Švat |
Hamiša Asar bi-Švat (hebr.) = petnaesti dan mjeseca Ševata, prvi dan poreske godine za prinošenje desetka od plodova drveæa. U Progonstvu je sjeæanje na nekadašnji slobodan život u vlastitoj zemlji postalo predmetom sakralizacije i mitologizacije. Tako je datum poèetka fiskalne godine za pitanje desetaka od drveæa, u Dijaspori postao Novom Godinom Drveæa. Obièaj je da se na ovaj dan na stolu naðu razlièite vrste voæa. Osim izgovaranja redovnih blagoslova nad voæem u kabalistièkim krugovima se obièava da se na ovaj dan prije uživanja voæa izgovaraju posebni Psalmi za razlièite vrste voæa – i to po taèno propisanom redu.
U sefardskom narodnom izgovoru ovaj dan se obièno naziva Hamišoši – što nije ništa drugo nego skraæenica izvornog hebrejskog termina. Ovaj dan je poznat još i pod nazivom Tubišvat. U hebrejskom jeziku slova imaju i brojèanu vrijednost. Petnaest se oznaèava slovima tet i vav (zajedno: tu) – te tako Tubišvat zapravo znaèi: Petnaesti u (mjesecu) Ševatu. Kako Tubišvat, u stvari, i nije praznik – ne postoji neki poseban izraz èestitanja tipièan za ovaj dan.
|
| Haškava |
(H)aškava (hebr.) = liturgijski tekst koji se u posljednjim stoljeæima uvriježio meðu sefardskim Jevrejima – a kojim se zaziva božanska milost nad preminulim èlanovima porodice. Obièaj je da porodica koja u narednoj sedmici obilježava godišnjicu smrti nekog od preminulih èlanova nastoji da na Šabat pred anju kupiti alija na Sefer Tora kako bi neposredno po izlasku na Toru imali priliku kazati (H)aškava u minjanu. Kako se iza alijat mašlim, kao i iza alijat maftir èita haci kadiš – mnoge porodice nastoje kupiti upravo jednu od ove dvije alijot - kako bi mogli kazati (H)aškava i kadiš jedno za drugim. (H)aškava se govori i na kraju limuda, a može se reæi i na groblju i bez minjana.
(množina: (h)aškavot)
|
| Hanuka |
Hanuka (hebr.) = osmodnevni praznik kojim se slavi pobjeda Makabejskih ustanika nad helenskim osvajaèem, kvislinškom marionetskom vladom koju je postavio u Judeji i helenistièkim pokretom koji je podržavao okupaciju i helenizaciju Judeje. Seleukidski vladar Antiohus Epifanes IV je carskim dekretom zabranio obdržavanje Tore u Judeji. Pod prijetnjom smrtne kazne bilo je zabranjeno obrezivati djecu, svetkovati subotu ili se uzdržavati od neèiste hrane. Po Antiohovom nareðenju Hram je oskrnavljen prinošenjem svinje na žrtveniku, prinošenje žrtava Bogu Izraela obustavljeno – a umjesto toga uvedeno obavezno prisustvovanje prinošenju neèistih životinja na žrtvu helenskim bogovima po svim gradovima Judeje. One koji bi odbili da jedu idolske žrtve – okupacione vlasti bi pobile. Antiohove odredbe prisilile su i najumjerenije meðu Judejcima da pruže oružani otpor helenskim okupatorima. Na jednom od obaveznih javnih uživanja idolskih žrtava Matatja(h)u ben Johanan ha-Ko(h)en je ubio jednog od onih koji su se povinovali dekretu pozvavši cijeli narod na sveti rat protiv helenista. Od tada pa nadalje, Matatja(h)u - a potom i njegovi sinovi (od kojih je najpoznatiji Juda Makabi) bili su neprikosnovene voðe ustanka koji je doveo do postepenog oslobaðanja Judeje iz helenskog jarma. Bitke makabejskih ustanika opisane su u èetiri vankanonske knjige koje se i zovu knjige o Makabejcima.
Nakon èetvrte bitke sa helenskom vojskom Makabejci su uspjeli osloboditi Hram u kome su ponovno uspostavili Božju službu. Kao uspomena na ponovno osveæenje Hrama i uspostavljanje službe ustanovljen je osmodnevni praznik (25. Kislev - 2. Tevet) Hanuka.
U toku svih osam dana Hanuke uveèe se pale hanuka-svjeæice (vidi: hanukija), a na jutarnjem bogosluženju iznosi se Sefer Tora i èitaju se kraj šestog i sedmo poglavlje iz IV Knjige Mojsijeve (sedmo poglavlje govori o posveæenju žrtvenika u Šatoru od sastanka): <br><br>
prvog dana 6:22 – 7:17,<br>
drugog dana 7:18 – 7:23,<br>
treæi dan 7:24 – 7:29,<br>
èetvrti dan 7:30 – 35,<br>
peti dan 7:36 – 41,<br>
šesti dan 7:42 – 47,<br>
sedmi dan 7:48 – 53,<br>
osmi dan 7:54 –89.<br>
<br><br>
Izrazi kojima se èestita Hanuka :
<br><br>
Hanuka lesimha!
Hanuka na radost!
<br><br>
Zeman urim lesimha!
Vrijeme svjeæica na radost!
<br><br>
Ili na Ladinu:
Hanuka alegre!
Radosna (Sretna) Hanuka! |
| hanukat (h)a-bajit |
hanukat (h)a-bajit (hebr.) = sveèanost povodom ulaska u novu kuæu ili stan. Kako postoji obaveza prièvršæavanja mezuze na dovratke svih jevrejskih domova, u narodu se oko stavljanja mezuze na vrata novog doma razvio se jednostavan obred èiji je osnovni cilj sakralizacija prostora u kome se živi zajednièkim izgovaranjem biblijskih psalama. Obred ima i socijalnu funkciju, na hanukat (h)a-bajit dolaze rodbina i prijatelji koji uèestvuju u radosti i pružaju moralnu i finansijsku podršku. Biblijska zapovijed o oslobaðanju od vojne obaveze onih koji su netom izgradili novi dom ukazuje na znaèaj koji sam 20:5 piše: “Onda æe se vojskovoðe obratiti svojim èetama sljedeæim rijeèima: ‘Da li je iko od vas sagradio novu kuæu – a nije poèeo sjedjeti u njoj? Neka se taj vrati svojoj kuæi da ne bi poginuo u bici i ostavio svoju kuæu drugom da je posveti’.”
Tora spominje još dvije situacije radi kojih se èovjek oslobaða vojne dužnosti: ako mora njegovati svoj novi vinograd ili ako svoju novu ženu još nije doveo kuæi.
O stavljanju mezuze, koje je pozitivna biblijska zapovijed postoje brojni detaljni propisi. “Obred” hanukat (h)a-bajit, meðutim, prije spada u jevrejski folklor nego li u jevrejsko pravo. – Stoga i ne postoje precizni i detaljni propisi o voðenju istog. Tokom prièvršæivanja mezuze izgovara se propisani blagoslov:
“Baruh Ata Adonaj, Elo(h)enu Meleh (h)a-olam, ašer kidešanu bemicvotav, vecivanu likboa mezuza.”
“Blagosloven si Ti, Gospode Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima, i zapovjedio nam da prièvrstimo mezuzu.”
Sve ostalo vezano za ovu sveèanost, prepušta se svakoj porodici ponaosob.
|
| hanukija |
hanukija (hebr.) = svijeænjak koji se koristi za paljenje hanuka svjeæica. Po izvornom propisu obaveza paljenja hanuka svijeæe ispunjava se i paljenjem po jedne svijeæe u toku svake od osam veèeri praznika. Po talmudskom diktumu oni koji žele dati poseban znaèaj ovoj micva svako veèe praznika pale onoliko svijeæa koliko ima ukuæana. Talmud predviða i dodatnu moguænost iznimnog pridavanja znaèaja ovoj micva – paljenjem svijeæa na sljedeæi naèin: prve veèeri praznika prema broju ukuæana, druge veèeri praznika dva puta toliko, treæe veèeri tri puta toliko - i tako dalje do osme veèeri kada se pali osam puta onoliko svijeæa koliko ima ukuæana. U Španiji se razvio obièaj da se bez obzira na broj ukuæana u svakoj kuæi prve veèeri pali jedna svijeæa, druge veèeri: dvije, treæe: tri – i tako do osme kada se pali osam svijeæa. Meðu aškenaskim Jevrejima razvio se obièaj da svaki ukuæanin pali prve veèeri jednu svijeæu, druge veèeri: dvije, treæe: tri – a osme osam svijeæa.
Kako se i po sefardskom i po aškenaskom obièaju svake veèeri dodaje po jedna svijeæa (s tim što se kod Aškenaza to još množi s brojem ukuæana) konstruisan je i poseban svijeænjak – hanukija - koji se obièno sastoji od devet krakova. U devetom kraku pali se svake veèeri dodatna svijeæa – tzv. šamaš (poslužitelj). Obièaj paljenja šamaša proizilazi iz èinjenice da (H)alaha zabranjuje korištenje svjetlosti hanuka svjeæica koje se pale da nas podsjeæaju na pobjede Makabejaca – a ne za rasvjetu. Ukoliko je upaljen šamaš – èak i ako se neko zaboravi i poène èitati pored hanuka svjeæica on svejedno nije prekršio halahièku zabranu – jer mu je za èitanje bilo dovoljno i svjetlo šamaša korištenje èijeg svjetla je dozvoljeno.
(množina: hanukijot)
|
| hasid umot (h)a-olam |
hasid umot (h)a-olam (hebr.) = pravednik naroda svijeta. Po uèenju Tore cjelokupno èovjeèanstvo je prije davanja Tore bilo obavezno na obdržavanje Sedam Zapovijedi za Sinove Noaha, prihvatanjem Tore Jevreji su se obavezali na obdržavanje 613 zapovijedi. Ostatak èovjeèanstva ostao je obavezan sa Sedam Zapovjedi za Sinove Noaha. Bilo koji pojedinac ili grupa mogu se pridružiti jevrejskom Ugovoru s Bogom preuzevši pojedinaèno, pred rabinskim sudom, obavezo o obdržavanju svih propisa Tore, otad pa nadalje oni su punopravni èlanovi Saveza na koje se odnose svi propisi Tore, kao i sve privilegije koje proizilaze iz obdržavanja zapovijedi.
U prvom i drugom vijeku nove ere širom grèko-rimskog svijeta bilo je preko milion ljudi razlièitog etnièkog porijekla koji su stupili u Savez s Bogom prihvativši obavezu obdržavanja svih propisa Tore i postavši punopravnim pripadnicima naroda Tore. Poznati su i primjeri èitavih plemena i naroda koji se pridružili jevrejskom narodu – npr. Hazari ili izvjesna arapska plemena Saudije i Jemena pred-islamskog perioda.
Za razliku od srednjevekovne hrišæanske crkve koja je smatrala da izvan crkve nema spasenja – Tora ne uèi da èovjek koji želi imati udjela u buduæem svijetu nužno mora postati Jevrejinom. Po uèenju Tore bilo koja osoba koja obdržava Sedam Zapovijedi za Sinove Noaha iz ispravnog motiva (zato što je Bog po prvim prorocima zapovjedio njihovo obdržavanje – što je kasnije i neopozivo potvrdio Mojsijevim proroštvom) naziva se hasid umot (h)a-olam, pravednik naroda svijeta, i ima udjela u buduæem svijetu. Osoba koja Sedam Zapovijedi za Sinove Noaha obdržava zato što joj se èine logiènim, uputnim ili moralnim ne smatra se pravednikom naroda svijeta – nego mudracem naroda svijeta (hebr. haham umot (h)a-olam) i na osnovu faktièkog obdržavanja Božijih zapovijedi ima pravo opstanka pred Bogom na ovom svijetu – ali zbog nepriznavnja božanskog porijekla zapovijedi (Mojsijevo proroštvo) nema udjela u svijetu koji dolazi.
Posljednjih godina se termin hasid umot (h)a-olam koristi za oznaèavanje onih koji su žrtvovali svoj život da bi spasili Jevreje od nacistièkih progona.
(množina: haside umot (h)a-olam)
|
| hatan |
hatan (hebr.) = mladoženja.
(množina: hatanim)
|
| havdala |
(h)avdala (hebr.) – doslovno: razdvajanje = liturgijska formula kojom se oznaèava kraj Šabata i poèetak radne sedmice. (H)avdala se sastoji od èetiri blagoslova: blagoslova nad vinom, besamim, svijeæom i razlikovnošæu svijeta.
(množina: (h)avdalot)
|
| hazan |
hazan (hebr.) – predmolitelj, predvodnik sinagogalnog bogosluženja – kantor.
(množina: hazanim)
|
| heder |
heder – doslovno: soba, ime za jevrejsku osnovnu školu odomaæeno meðu aškenaskim Jevrejima. Vidi takoðe meldar.
(množina: hadarim)
|
| hehal |
(h)ehal (hebr.) – doslovno: Palata, izvorno: zgrada Hrama koja se dijelila na Svetinju i Svetinju nad Svetinjama, u prenesenom znaèenju: meðu Sefardima odomaæeni naziv za ormar ili udubljenje u zidu u koje se smještaju svici Tore. Meðu Aškenazima je uobièajeniji termin Aron (h)a-kodeš.
Talmud propisuje da èlanovi zajednice treba da ustanu u èasu kada se otvara (h)ehal i kada se iznosi Sefer Tora, ostajuæi na nogama sve dok Sefer Tora ne bude postavljen na teva. Ovaj propis potkrepljuje se stihom iz III Knjige Mojsijeve 19:32: “Pred sijedom glavom ustani i poštuj lice starèevo”. Po Talmudu termin “star” oznaèava “stare u mudrosti”, tj. ljude koji su mudri i uèeni. Rabini zakljuèuju da ako je obaveza ustati u prisustvu uèenog èovjeka u znak poštovanja prema njegovoj mudrosti i znanju - koliko više to važi za Toru koja je izvor svekolike mudrosti.
(množina: (h)ehalot)
|
| heseba |
(h)eseba (hebr.) - doslovno: opruženost, zavaljenost, u (H)alaha termin se odnosi na obavezu muškarac da na seder veèeri èetiri èaše vina, maca i “(H)ilelov sendviè” pojedu “be-(h)eseba” – dakle ugodno zavaljeni na lijevu stranu. Muškarac koji bi jeo macot i pio vino sjedeæi - a ne zavaljen, nije izvršio svoju obvezu. Stoga bi se na sederu muškarci trebali namjestiti tako da im je iza leða zid. Tokom cijelog sedera mogu sjediti na uobièajen naèin - ali u èasu kada se pije vino ili jede maca ili “(H)ilelov sendviè”, trebali bi naslon stolice podmetnuti pod lijevi lakat, dlanom lijeve ruke poduprijeti glavu (koja je zavaljena ulijevo), a leðima se nasloniti na zid. Žene mogu jesti sjedeæi normalno – ali, ako žele, mogu i one jesti zavaljene. |
| Hevra Kadiša |
Hevra Kadiša (aramejski) – doslovno: “sveto društvo” = pogrebno društvo, udruženje koje se bavi svim poslovima oko pranja i sahrane mrtvaca. Èlanovi ovog udruženja obilaze i bolesnike, pružaju im utjehu, siromašnima obezbjeðuju ljekara i lijekove, pripremaju ožalošæenoj porodici prvi ruèak poslije sahrane i slièno. Kako su ova djela micva – to su se rabini i ostali ugledni opštinari uvijek otimali ko æe ih prvi ispuniti. U malim opštinama èlanovi Hevra Kadiše rade bez ikakve naknade, dobrovoljno – dok je u velikim gradovima zbog stalnog velikog broja smrtnih sluèajeva nemoguæe organizovati rad Hevra Kadiše na dobrovoljnoj osnovi – nego se upošljavaju plaæeni službenici. |
| hupa |
hupa – izvorno: kuæa ili soba u kojoj stanuju mladenci; u savremenom jevrejskom folkloru: svadbeni baldahin ispod kojega se uprilièuje obred vjenèanja.
(množina: hupot)
|
| izijara |
izijara - od arapskog zijara (tur. ziyaret) = hodoèašæe na grobove pravednika. Najpoznatije... |
| jad |
jad (hebr.) = ruka, odnosi se takoðe i na pokazivaè kojega koristi hazan prilikom èitanja Sefer Tora da ne bi rukom dodirivao osjetljivi rukom pisani tekst. Pokazivaè se obièno završava ukrasom u obliku ruke sa ispruženim kažiprstom - a pravi se od srebra, slonovaèe, mesinga ili drveta.
(množina: jadot)
|
| jarcajt |
{mospagebreak}jarcajt [ili jorcajt] (Jidiš) – doslovno: godina vremena, godišnjica smrti preminulog èlana porodice koja se obilježava posjetom grobu - te zajednièkim uèenjem u minjanu (u kuæi ili u sinagogi) iza koga se govori kadiš derabanan. U sefardskom folkloru godišnjica smrti preminulog èlana porodice se naziva anju (godina) – a zajednièko uèenje naziva se meldadu ili limud.
Obièaj je da se na godišnjicu smrti odlazi na grob preminulog, a da u kuæi tokom cijelog dana gori kandilo ili svijeæa.
|
| ješiva |
ješiva (hebr.) – u Talmudu: naziv za zasjedanje Sanhedrina (Vrhovnog Suda) u egzilu; danas: uèilište, akademija na kojoj se izuèavaju Biblija i biblijski komentari, rabinika, (H)alaha, filosofija i sl.
(množina: ješivot)
|
| Jidiš |
Jidiš = jezik Jevreja Istoène i Srednje Evrope. Danas meðu lingvistima preovladava uvjerenje da se radi o slovenskom jeziku èiji je leksikon uglavnom njemaèki, uz mnoge slavizme, hebraizme i arameizme.
Ranije se tvrdilo da se radi o visokom Njemaèkom koji se kasnije, u narodnom govoru, vulgarizovao i žargonizovao, i kome su pridodate mnoge strane, ne-germanske rijeèi i konstrukcije.
Èinjenica da je sintaksa ovog jezika eminentno slovenska (iako još uvijek zbunjuje èinjenica da je leksièki fond jezika uglavnom njemaèkog porijekla) navodi savremene istraživaèe da odbace staru i usvoje novu teoriju.
Danas se u Americi Jidiš prouèava na katedri za slavistiku a ne na katedri za njemaèki jezik i književnost.
|
| Jizkor |
Jizkor - “Sjeti se (Bože)”, poèetne rijeèi liturgijskog teksta koji se u posljednjim stoljeæima uvriježio meðu aškenaskim Jevrejima – a kojim se zaziva božanska milost nad preminulim èlanovima porodice (vidi takoðe: “El male rahamim”). Meðu sefardskim Jevrejima nastao je u istu svrhu liturgijski tekst koji se zove (H)aškava. |
| Jom (h)a-Kipurim |
Jom (h)a-Kipurim (hebr.) – doslovno: Dan od pomirenja, deseti dan mjeseca Tišrija, najstrožiji post, dan priznanja svih propusta, grijehova i bezakonja.<br><br>
Jom (h)a-Kipurim je dan pokajanja za sviju: za pojedinca i za zajednicu – i predstavlja završetak procesa oprosta i pomirbe Izraelu. - Stoga, svi su dužni pokajati se i priznati vlastite grijehe na Jom (h)a-Kipurim. Micva jom (h)a-kipurimskog priznanja grijehova (heb: viduj) poèinje veæ u poslijepodne dana koji prethodi Jom (h)a-Kipurimu – i to prije jela – da se èovjek ne bi zagrcnuo i udavio u toku posljednjeg objeda pred post (te umro nepokajan). Unatoè èinjenici da je neko priznao svoje grijehe uoèi Jom (h)a-Kipurima prije obroka – svejedno dužan je ponoviti svoje priznanje na Jom (h)a-Kipurim – i to na veèernjoj, jutarnjoj, dodatnoj, popodnevnoj i zakljuènoj molitvi. Pojedinci padaju na lice i na veèernjoj molitvi tokom svih dana u godini – na Jom (h)a-Kipurim svi padaju na lice u svim molitvama – jer se radi o danu pokajnica, molbi i posta. Prilikom viduja neophodno je taèno i iscrpno definisati grijeh. Svako ko u ovoj stvari pretjeruje dostojan je pohvale. Pokajanje se sastoji u tome da grješnik ostavi svoj grijeh, da ga ukloni iz svojih misli – i da odluèi u svom srcu da ga više neæe poèiniti. Nije dovoljno pokajati se u srcu – nego je potrebno verbalno iskazati opredjeljenje o ne vraæanju na dotièni grijeh – npr: “Posramih se i postidjeh se dijela svojih – i nikad se više neæu vratiti na njih”.
Na Jom (h)a-Kipurim zabranjeno je èak i obredno pranje ruku prije “Kerijat Šema” (recitovanja biblijskog odjeljka “Èuj Izraele” sa uvodnim i zakljuènim blagoslovima) ili molitve – kao što se inaèe èini tokom godine – nego se ruke oèiste nasuho i potom se moli. Ko bi bio oneèišæen izmetom ili blatom može oèistiti mjesto prljavštine bez straha.
<br><br>
È e s t i t a n j e J o m (h) a – K i p u r i m –a :
<br>
Kod Sefarda:
<br><br>
Izraz kojim se èestita muškarcu:
Tizke lešanim rabot!
Neka bi bio pomilovan na mnogo godina!
<br><br>
Odgovor:
Tizke ve-tihje letaarih jamim!
Neka bi bio pomilovan i neka bi doživio duljinu dana!
<br><br>
Izraz kojim se èestita ženi:
Tizki lešanim rabot!
Neka bi bila pomilovana na mnogo godina!
<br><br>
Izraz kojim se èestita skupu:
Tizku lešanim rabot!
Neka biste bili pomilovani na mnogo godina!
<br><br>
Kod Aškenaza:
<br><br>
Gmar hatima tova!
Dobar svršetak peèaæenja!
<br><br>
Na šta se odgovara sa:
Gmar hatima tova!
Dobar svršetak peèaæenja!
|
| Jom (h)-Šoa |
vidi: Jom (h)-Šoa ve(h)a-Gevura |
| Jom (h)-Šoa ve(h)a-Gevura |
Jom (h)-Šoa ve(h)a-Gevura (hebr.) = Dan (sjeæanja na žrtve) Holokausta i (dan) herojstva.
Odlukom da se za Dan sjeæanja na žrtve Holokausta proglasi upravo 27. Dan mjeseca Nisana na koji je, 1943. godine, otpoèeo ustanak u Varšavskom getu kao da se htjelo dati smisla smrti šest miliona Jevreja. Odabirom upravo ovog dana kao da se htjelo reæi da je iz Holokausta, ako ništa, izvuèena pouka da narod ne smije biti pasivni posmatraè vlatite istorije. Ustankom u Varšavskom getu Jevreji su se trgli iz viševjekovne pasivnosti i ponovo stupili na istorijsku scenu.
|
| Jom Kipur |
vidi: Jom (h)a-Kipurim |
| Jom-Tov |
Jom-Tov (hebr.) = zapovjedni praznik, skupno ime za šest Tora praznika (Prvi dan Pesaha, Sedmi dan Pesaha, Prvi dan Sukota, Osmi dan Sukota, Šavuot i Dan Trubni – odn. Roš (h)a-šana) na koje je zabranjeno obavljanje bilo kakvog posla. |
| Jontef |
Jontef (Jidiš) - jidišizirani hebraizam Jom-Tov = praznik. |
| kadiš |
kadiš (aramejski) = Kratka liturgijska formula na aramejskom jeziku za koju se vjeruje da je nastala u ranom gaonskom periodu. Èini se da je izvorna funkcija kadiša bila obezbijediti, putem liturgijske norme, da autoritet èelnika vavilonskih ješiva (hebr. geonim) bude priznat i prihvaæen od strane svih jevrejskih zajednica. Naime, otkako je u Vavilonu prestao postojati Veliki Sud, svjetsko Jevrejstvo prihvatalo je liturgijske norme prenošene ili uspostavljene od strane vavilonskih geonim kao mjerodavne, iako u mnogim centrima veæ više nisu smatrali da gaonski sud ima viši status (što su geonim po svaku cijenu nastojali obezbijediti) od bilo kog drugog rabinskog suda. Uvoðenjem obaveze izgovaranja liturgijske formule u kojoj se velièa Božije ime (“Jitgadal vejitkadaš šeme raba bealma divera hirute, vejamlih malhute, vejacmah purkane...” –“Neka se velièa i neka se sveti Ime veliko u svijetu koji je stvorio po svojoj volji, i neka se zacari Carstvo Njegovo, i neka procvjeta spasenje Njegovo...”) i zaziva skori dolazak Mesije uz naizgled nevino spominjanje gaona koji je u tom trenutku stajao na èelu vodeæe vavilonske ješive (“behajehon uvjomehon - uvhaje derav ... gaon” – “za života vaših i u dane vaše - te za života Rava gaona”) htjelo se postiæi da sav Izrael spominje geonim u svakom bogosluženju – što je trebao biti prvi korak u prihvatanju njihovog autoriteta.
Ovaj izvorni kratki kadiš izgovarao se prije i poslije veèernje i popodnevne amida, prije veèernje i jutarnje Kerijat Šema i poslije jutarnje amida.
U srednjem vijeku uvriježio se obièaj da se kadišu koji dolazi iza amida (veèernje, jutarnje ili popodnevne) doda odjeljak u kome se moli da upravo prinesena molitva bude prihvaæena. Ovaj kadiš naziva se kadiš titkabal, dok se prije veèernje i popodnevne amida, te prije veèernje i jutarnje Kerijat Šema još uvijek izgovara samo kratki kadiš koji se još naziva i haci kadiš.
|
| kadiš derabanan |
kadiš derabanan (aramejski) – “rabinski kadiš” = kadiš koji se izgovara nakon zajednièkog uèenja. Opšte-rasprostranjeni obièaj je da se iza svakog javnog bogosluženja iza kadiš titkabal proèita neki psalam ili pojedini odjeljci Mišne – iza èega se govori kadiš derabanan. kadiš derabanan se govori i na kraju limuda. |
| kadiš jetom |
kadiš jetom (aramejski) – “kadiš žalobnika” = kadiš koji neposredno nakon sahrane izgovara jedan od sinova ili unuka – a ako takvih nema onda bilo ko drugi.
Kadiš je izvorno predstavljao kratku liturgijsku formulu na aramejskom jeziku koja tek u 13. vijeku, u vrijeme krstaških pogroma, kadiš postaje i molitva ožalošæenih.
Suština kadiša je izjava vjernosti Bogu i prihvatanje njegovog suda, u skladu sa naèelom da je èovjek dužan da oda hvalu i za nesreæu koja ga zadesi, kao što odaje zahvalnost i za dobro. Sin pokojnika recituje glasno: “Jitgadal vejitkadaš šeme raba” (“Neka se uvelièa i posveti Njegovo ime”).
Kadiš se recituje stojeæi, tri puta dnevno u toku jedanaest mjeseci u godini žalosti, kao i na godišnjicu smrti, i to samo ako ima minjana.
|
| kadiš titkabal |
kadiš titkabal (aramejski) – “Kadiš neka bi bila prihvaæena naša molitva” = kadiš koji se izgovara poslije svake tefila. |
| kala |
kala (hebr.) = mlada, nevjesta.
(množina: kalot)
|
| kalendar |
kalendar - vidi: luah (h)a-šana |
| kantor |
kantor = predmolitelj, predvodnik sinagogalnog bogosluženja, hazan. |
| karpas |
karpas (hebr.) = celer, neophodan sastojak na seder veèeri. Kao i maror, karpas podsjeæa na gorak život naših otaca u egipatskom ropstvu.
Karpas se jede na samom poèetku veèere, ne bi li se djeca podstakla da postavljaju pitanja.
Prije uživanja karpasa peru se ruke i izgovara se blagoslov “al netilat jadajim”. Prije uživanja celer izgovara se sljedeæi blagoslov:
“Baruh Ata, Adonaj, Elo(h)enu, Meleh (h)a-olam, bore peri (h)a-adama."
“Blagosloven Ti Gospode Bože naš Kralju svijeta koji tvoriš plodove zemlje.”
|
| kašer |
kašer (hebr.) = obredno podoban. |
| kašerut |
kašerut [ili kašrut] (hebr.) – doslovno: obredna podobnost, odnosi se, takoðe, na propise o ishrani. Na primjer na propise o èistim i neèistim životinjama, o razdvajanju mesnog i mlijeènog, o pripremanju i skladištenju vina, o uklanjanju krvi i zabranjenih masnoæa iz mesa i slièno. |
| keara |
keara (hebr.) - doslovno: èinija, u Dijaspori se termin obièno odnosi na èiniju koja se stavlja na pashalni sto i na koju se stavljaju beskvasni hljebovi, gorke trave, krilce (ili pleæka), jaje, celer i al-haroset.
(množina: kearot)
|
| kerija |
kerija (hebr.) – obredno cijepanje odjeæe u znak žalosti.
Kerija se obavlja stojeæi zato što žalost i nesreæu treba primiti uspravno. Na uspravno držanje u trenucima liène tragedije upuæuje i Biblija - kada je èuo za smrt èlanova svoje porodice Jov je ustao i pocijepao svoju odjeæu. Kerija se obièno vrši u kapeli ili na groblju, kod kovèega, prije sahrane. U sluèaju smrti oca ili majke odjeæa se cijepa sa lijeve strane prema srcu - a u sluèaju smrti drugih srodnika sa desne strane. U znak žalosti za ocem ili majkom odjeæa se cijepa rukom – dok se u sluèaju drugih srodnika odjeæa cijepa nožiæem, odozgo prema dole, u dužini od jednog pedlja. Cijepanje odjeæe rukom se obavlja teže - pa su rabini smatrali da takvo cijepanje odražava muku bol i tugu koje ožalošæeni osjeæa, pomažuæi mu da ih ispolji i iskaže. I djeca ispod trinaest godina obavljaju kerija. Ako vijest o smrti brata ili sestre stigne posle trideset dana, kerija se ne vrši, osim u sluèaju oca i majke za koje se kerija vrši uvijek, bez obzira kada stigne vijest o smrti.
(množina: kerijot)
|
| Kerijat |
Kerijat (h)a-Megila (hebr.) = èitanje Megilat Ester (Svitka o Ester). Kolika je važnost data èitanju Megila vidi se iz toga što Talmud nalaže prekidanje službe u jerusalimskom Hramu kako bi svi mogli da èuju èitanje Megila. (H)alaha nalaže da èovjek treba prekinuti uèenje Tore ili vršenje bilo koje druge biblijske zapovijesti kako bi odslušao èitanje Megila. Jedini izuzetak je zapovijest o sahranjivanju. Ukoliko nema nikoga ko bi obavio pogreb, svaki Jevrejin dužan je prvo sahraniti preminulog - pa tek potom èuti èitanje Megila. |
| Kerijat (h)a-Tora |
Kerijat (h)a-Tora (hebr.) = javno èitanje Tore prilikom skupnog bogosluženja koje se Ponedeljkom, èetvrtkom, subotom, praznikom, polupraznikom, na Roš Hodeš i na postove, vrši iza šahrita - a subotom, praznikom, na Jom (h)a-Kipurim i postove i prije minha.
Na jutarnjoj Kerijat (h)a-Tora na Šabat ima sedam alijot, na Jom (h)a-Kipurim šest, na praznik pet, na Roš Hodeš i polupraznik èetiri – a Ponedeljkom i Èetvrtkom, na postove kao i na Hanuka i Purim – tri.
Na popodnevnoj Kerijat (h)a-Tora uvijek èitaju samo trojica.
Za javno èitanje Tore neophodan je minjan.
|
| Kerijat Šema |
Kerijat Šema (hebr.) = kazivanje (recitovanje) odjeljka “Šema Jisrael” (“Èuj Izraele”). U V Knjizi Mojsijevoj, 6:4-9, u odjeljku nazvanom po rijeèima kojima i poèinje "Šema Jisrael" – “Èuj Izraele” stoji napisano: "Neka ove rijeèi koje ti ja danas zapovijedam budu u srcu tvom... govori ih kad liježeš i kad ustaješ". U istoj knjizi, 11:13-21, u odjeljku koji poèinje rijeèima "Ve(h)aja im šamoa tišmeu" - "I biæe ako budete slušali" naloženo je: "I složite ove rijeèi moje u srce svoje... i uèite sinove svoje da njima govore kad sjediš u kuæi svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ". Navedeni stihovi predstavljaju božansku zapovijed o svakodnevnom dvokratnom izgovaranju odjeljaka u kojima su sadržane. - Prema tome, pozitivna je biblijska zapovijed izgovarati pomenute stavke dva puta dnevno - a iskaz "kad liježeš i kad ustaješ" treba se shvatiti kao aluziju na vrijeme u kome se micva treba izvršiti.
U V Knjizi Mojsijevoj 16:3 stoji: "...Ne bi li se spomenuo svog izlaska iz zemlje misirske u sve dane života svojega". Mudraci Talmuda su i ovaj stih shvatili su kao praktièno uputstvo koje obavezuje na spominjanje (svako mjesto gdje se u Tori glagol spominjati pojavljuje u imperativu rabini su tumaèili kao uputu da se odreðena stvar obilježi rijeèima) Izlaska iz Misira ujutru i uveèe.
Kako, dakle, postoji pozitivna biblijska zapovijest da se svakodnevno spominje Izlazak iz Misira - logièno rješenje bilo je da se, ionako veæ zapovjeðenom izgovaranju stavaka "Šema Jisrael" i "Ve(h)aja im šamoa", doda i stavak koji govorio o Izlasku iz Misira. Radi potrebe jednoobraznosti vjerske praksem, San(h)edrin nije smatrao za uputno da odabir stiha kojim bi se izašlo iz obaveze spominjanja Izlaska prepusti svakom pojedincu ponaosob - nego je odredio da se biblijska zapovijed ima izršiti upravo èitanjem odjeljka koji sadrži uputu o obavezi stavljanja resa na uglove odjeæe (IV Knjiga Mojsijeva 15:37-41), koji, osim zapovjeðenog spominjanja Izlaska, opominje i na obdržavanje svih Božijih zapovjedi.
Sve u svemu, pozitivna je biblijska zapovijed da svaki pojedinac u Izraelu, ujutru i uveèe, izrecituje pomenuta tri odjeljka. Rabini su, radi postizanja koncentracije, kao i davanja posebnog statusa pomenutim biblijskim tekstovima propisali uvodne i zakljuène blagoslove koji se imaju kazati prije izgovaranja veèernjeg i jutarnjeg Šema. - I to prije Šema, i ujutru i uveèe, po dva blagoslova - a iza Šema - ujutru jedan, a uveèe dva blagoslova.
Buduæi da se radi o pozitivnoj biblijskoj zapovjedi kojoj je samim biblijskim iskazom odreðeno vrijeme (micvat ase še(h)a-zeman gerama) - to su žene osloboðene obaveze govorenja Šema. U sluèaju da žena odluèi da, unatoè èinjenici da nije dužna izgovarati "Kerijat Šema", ipak, istu izgovori - dozvoljenon joj je da kaže biblijske odjeljke - ali ne i rabinske blagoslove prije i poslije njih.
Mnogi misle da odjeljak "Šema Jisrael" treba biti shvaæen kao molitva. Mudraci Izraela, meðutim termin molitva (ne baš najsretniji i najspretniji prevod daleko slojevitijeg i znaèenjima bremenitijeg hebrejskog termina tefila, èiji je korijen PLL = uèiniti krivièno djelo - po èemu se rijeè molitva, tefila, bivši izvedena iz konjugacije (h)itpael koja odgovara našem refleksivu - zapravo treba shvatiti kao "pravdanje") koriste iskljuèivo kad govore o svenarodnoj dnevnoj molitvi koja je uvedena umjesto žrtve. Liène molbe ne nazivaju se tefila - nego, radije, bakaša (molba), tehina (umoljavanje) i slièno. “Šema Jisrael”, meðutim, naziva se zasebnim imenom "Kerijat Šema" ("Govorenje Šema"). Razlog je jednostavan, Šema nije molitva ili molbu upuæenu Bogu (sudeæi po njenim prvim rijeèima - Jevrejin se njome ionako obraæa sebi - Šema Jisrael = Èuj Izraelu) – nego, radije, kao obnavljanje Saveza s Bogom u kome pojedinac, ujutru i uveèe, navodi obaveze svake od strana.
|
| kevod (h)a-met |
kevod (h)a-met (hebr.) = èast pokojnika, naziv za skup propisa koji odreðuju kako se ima postupati sa tijelom pokojnika. Obièaj je da se tijelo pokojnika ne ostavlja samo. Ono se èuva kako danju tako noæu, praznikom i subotom kao i radnim danom. Buduæi da se ovaj èin smatra vjerskom dužnošæu, oni koji se bave ovom micva osloboðeni su svih drugih vjerskih dužnosti. |
| kevura |
kevura (hebr.) = sahrana.
Po uèenju Tore èak i zloèinac osuðen na smrt ima pravo na sahranu. Po (H)alaha sahrana se obavlja u najkraæem moguæem roku – po moguænosti u roku od 24 èasa. Smatra se da je odlaganje izraz nemara prema pokojniku i predstavlja kako skrnavljenje pokojnikove èasti – tako i vrijeðanje Boga – jer èovjek je stvoren po Božjem oblièju. Ako, meðutim, upravo iskazivanje poèasti pokojniku zahtijeva odlaganje, recimo u cilju da se okupe potomci koji žive u razlièitim gradovima i slièno – onda se odlaganje smatra opravdanim i dozvoljenim.
(množina: kevurot)
|
| kiduš |
kiduš (hebr.) – doslovno: posveæenje = kratka liturgijska formula koja se sastoji od blagoslova nad vinom i blagoslova nad ulazeæim Šabatom ili praznikom (vidi: Jom-Tov) kojom poèinje subotnja praznièka veèera.
Pozitivna je biblijska zapovijed posvetiti Šabat rijeèima - jer je reèeno: "Spomeni se dana subotnjeg da ga posvetiš". Šabat treba spomenuti pri njegovom ulasku i pri njegovom izlasku. Pri ulasku kidušem - a pri izlasku (h)avdalom.
Pravilo je da se subotnji kiduš kaže u noæi sa Petka na Subotu - ali ako ga neko nije rekao tada, greškom ili namjerno, onda ga treba kazati bilo kad u toku Šabata.
Nakon ulaska Šabata (dakle nakon zalaska sunca u Petak) zabranjeno je jesti ili piti vino dok se ne kaže kiduš. Isto tako, po Izlasku Šabata (dakle po izlasku triju zvijezda u Subotu uveèe) zabranjeno je poèeti jesti, piti, obavljati posao - ili okusiti bilo šta dok se ne kaže (h)avdala. Vodu je, meðutim, dozvoljeno piti. Ako je neko zaboravio - ili namjerno prekršio zabranu - te jeo ili pio prije kiduša ili prije (h)avdala - tada neka kaže kiduš nakon što jede.
Rabinska je zapovijed da se kiduš i (h)avdala govore nad vinom.
Prvo se blagosilja vino - pa se potom izgovara kiduš - a ruke se ne peru prije – nego poslije kiduša, a prije uživanja hljeba.
Za kiduš se uzima èaša koja može prihvatititi 1.4 dl ili više. Èaša se onda obriše s unutrašnje - a sapere s vanjske strane. Potom se ista napuni vinom - i držeæi je u desnoj ruci, odignutom od zemlje jedan 8 cm ili više, bez da je pridržava lijevom rukom, (domaæin) izgovara blagoslov za vino i potom kiduš. Potom onaj koji je izgovorio kiduš za sviju ispija veæi gutljaj - te daje i prisutnima vina. Nakon ovoga peru se ruke, izgovara se blagoslov nad hljebom i jede.
Kiduš se ne izgovara osim na mjestu obroka. – Dakle, ne može se reæi kiduš u jednoj kuæi - a objedovati u drugoj. - No, ako je neko kazao kiduš u jednom uglu kuæe - on može objedovati u drugom uglu iste kuæe. Zašto se onda izgovara kiduš u sinagogi? Radi gostiju koji tamo jedu i piju.
Onaj koji više voli hljeb nego vino, ili onaj ko nema vina - pere ruke potom izgovara blagoslov nad hljebom, kiduš - i poslije toga razlama hljeb i jede. Za razliku od kiduša, (h)avdala se ne može napraviti nad hljebom - nego samo nad vinom.
|
| košer |
vidi: kašer |
| Ladino |
Ladino (Ladino) = dijalekt pred-klasiènog Španskog jezika koji je do II svjetskog rata bio maternji jezik veæine Sefarda nekadašnjeg Otomanskog Carstva. Danas, gotovo da i nema porodice u kojoj bi Ladino bio prvi jezik koji bi djeca uèila i na kome bi odrastala. |
| limud |
limud (hebr.) – doslovno: uèenje, u sefardskoj tradiciji ovim terminom oznaèava se zajednièko uèenje koje se organizuje u kuæi ili sinagogi na dan smrti preminulog èlana porodice. Na limudu se obièno uèe mišnajot. Po uèenju, u sluèaju da je istom prisustvovao minjan, govori se kadiš derabanan – a potom i (H)aškava.
(množina: limudim)
|
| levaja |
levaja (hebr.) = sprovod.
Kod pratnje nema razlike izmeðu bogatih i siromašnih, uvažavanih i nepoznatih. Ako u jednom danu ima više sprovoda sahranjuju se po redu nastupa smrti. Ko je ranije umro biva ranije i sahranjen. Ispraæaj pokojnika smatra se velikom micva – u cilju èijeg izvršavanja je dozvoljeno èak i prekinuti uèenje Tore.
Obièaj je da èlanovi rodbine ubace u raku po nekoliko lopata zemlje zato što je upravo rodbina odgovorna za sahranu - pa na ovaj naèin i simbolièno ispunjava svoju obavezu.
Polaganje cvijeæa na grob se uglavnom smatra paganskim obièajem.
Ekshumacija je (H)alahom zabranjena osim kada se posmrtni ostaci prenose u Zemlju Svetinje ili na jevrejsko groblje.
(množina: levajot)
|
| luah |
luah (h)a-šana (hebr.) = kalendar.
Obièna godina hebrejskog kalendara ima dvanaest mjeseci od po dvadeset i devet ili trideset dana, a u prestupnim godinama (u cilju poravnavanja razlike izmeðu stvarne sunèane godine i obiène godine hebrejskog kalendara od 354 dana) dodaje se trinaesti mjesec. U vrijeme postojanja San(h)edrina proglašavanje prestupne godine ovisi o stvarnom kretanju sunca i mjeseca, klimatskim prilikama i prirodnim pojavama. Od raspuštanja posljednjeg do obnove sljedeæeg San(h)edrina hebrejski kalendar ne ovisi o stvarnom nego o pretpostavljenom i unaprijed izraèunatom kretanju nebeskih tijela. Po ovom kalendaru zasnovanom na teoriji i raèunu od devetnaest godina sedam su prestupne - i to: treæa, peta, osma, jedanaesta, èetrnaesta, sedamnaesta i devetnaesta.<br><br>
Ovo su imena mjeseci hebrejske godine:<br>
1. Nisan = Mart – April,<br>
2. Ijar = April – Maj,<br>
3. Sivan = Maj – Juni,<br>
4. Tamuz = Juni – Juli,<br>
5. Av = Juli – Avgust,<br>
6. Elul = Avgust – Septembar,<br>
7. Tišri = Septembar – Oktobar,<br>
8. Hešvan = Oktobar – Novembar,<br>
9. Kislev = Novembar – Decembar,<br>
10. Tevet = Decembar – Januar,<br>
11. Ševat = Januar – Februar,<br>
12. Adar = Februar – Mart<br>
13. veAdar ili Adar Šeni = Mart – April.<br>
|
| maariv |
maariv (hebr.) = skupno veèernje bogosluženje ili veèernja molitva pojedinca. U sefardskoj tradiciji odomaæeniji je termin arvit. |
| maca |
maca (hebr.) = beskvasni hljeb koji se jede na Praznik Beskvasnih Hljebova koji se (u narodnom govoru) naziva Pesahom – iako je Pesah zapravo naziv samo za èetrnaesti dan mjeseca Nisana i žrtvu koja se tada prinosi. Beskvasni hljebovi (èije je blagovanje na prvi dan Praznika Beskvasnih Hljebova obavezno) imaju (kao i sam Praznik) ambivalentan karakter. U II Knjizi Mojsijevoj 12:39 piše: "I od tijesta koje iznesoše iz Misira ispekoše pogaèe prijesne, jer ne bješe uskislo kad ih potjeraše Misirci, te ne mogahu oklijevati niti spremiti brašnjenice” – iz èega proizilazi da se, po Tori, beskvasni hljebovi jedu kao uspomena na brzinu kojom se ispunilo obeæanje o Izlasku – dakle kao simbol osloboðenja. – Istovremeno, u (H)agadi se beskvasni hljebovi nazivaju imenom “lahma anja” - hljeb bijede - jer podsjeæaju na jedinu hranu koju su (uz korijenje koje su sami iskopavali tokom muènog rada) uživali jevrejski robovi u Egiptu – i simbolizuju ropstvo.
Praznik Beskvasnih Hljebova sam po sebi simbolizuje kako oslobaðanje od ovosvjetskog jarma – tako i prihvatanje jarma Božijeg Kraljevstva; kako osloboðenje od robovanja èovjeku, društvu, istoriji i silama koje njome upravljaju – tako i svjesno opredjeljenje za robovanje Bogu – što Tora smatra jedinim naèinom za postizanje istinske slobode. Jednako tako i beskvasni hljebovi simbolizuju obje ove stvari odjednom.
(množina: macot)
|
| maces |
maces (Jidiš) = jidišizirani hebraizam macot = beskvasni hljebovi koji se jedu na Hag (h)a-Macot – odn. Praznik Beskvasnih Hljebova. Vidi: Pesah. |
| maceva |
maceva (hebr.) = nadgrobni spomenik.
Maceva se postavlja najranije po isteku šiva - a èešæe tridesetog dana ili na prvu godišnjicu smrti.
Obièaj postavljanja nadgrobnog spomenika je veoma star. Mnogo takvih spomenika je saèuvano do danas, npr. grob kralja Davida u Jerusalimu, grobovi praotaca u Hevronu, itd. Od biblijskih vremena, sve do perioda kada je podizanje spomenika postalo opšta praksa, vladao je obièaj da se na grob nabaci gomila kamenja ili da se pokraj groba postavi vidljiv znak ili stubovi. Ovo se radilo iz dva razloga; da se tijelo zaštiti od divljih životinja i da se skrene pažnja prolaznicima, naroèito Ko(h)anim, da se tu nalaze grobovi.
Aškenazi po pravilu postavljaju nadgrobne spomenike uspravno, a Sefardi horizontalno.
Mjesto na groblju gdje se sahranjuju rabljene knjige sa Tora tematikom zove se geniza. Spomenik na geniza obièno se obilježava uklesavanjem ili vajanjem otvorene knjige.
Na spomenicima Levijevih èesto se pojavljuje uklesan vrè koji simbolizuje njihovu funkciju u Hramu - a na spomenicima Ko(h)anim najèešæe su uklesane ruke koje simbolizuju njihovo iskljuèivo pravo blagosiljanja.
Nema ujednaèenosti u pogledu natpisa na spomenicima. U biblijsko doba natpisa nije ni bilo. - Kasnije su se pojavili kratki natpisi kao: “Zihrono livraha” (Neka bi sjeæanje na njega bilo na blagoslov), i sl..
Na spomenicima Aškenaza obièno stoje hebrejska slova “pe” “tet” koja su anagram rijeèi “po tamun” (ovdje je sklonjen) ili “po temuna” (ovdje je sklonjena) – ili slova “pe” “nun” koja su anagram rijeèi “po nikbar” (ovdje je sahranjen) ili “po nikbera” (ovdje je sahranjena).
Sefardi i za muškarce i za žene stavljaju slova “mem” “kof” koja su anagram rijeèi “macevet kevura” (grobni kamen). Na spomeniku se ispisuju kratki nadgrobni natpisi, ime, prezime, datum roðenja i smrti, èesto popraæeni hebrejskim iskazom “Tije nišmato cerura bicror (h)a-hajim” (Neka bi mu duša bila vezana u snop živih) ili njegovim anagramom.
(množina: macevot)
|
| Magen David |
Magen David (hebr.) = Davidov štit, hebrejski naziv za zvijezdu šestokraku koja je u posljednjim stoljeæima stekla status jevrejskog simbola par exelance – iako ishodišta ovog simbola treba tražiti u drugim i potpuno drugaèijim tradicijama. |
| magen Tora |
magen Tora (hebr.) = štit Tore, ukras koji se vješa na Sefer Tora, obièno od srebra – a jedan od najèešæih motiva na ovom ukrasu su dva lava koja pridržavaju ploèe Saveza sa Deset Zapovijedi. |
| Mahzor |
Mahzor (hebr.) – molitvenik za praznike.
Postoje tri vrste Mahzorim:
Mahzor za šaloš regalim,
Mahzor za Roš (h)a-Šana,
Mahzor za Jom (h)a-Kipurim.
|
| maror |
maror (hebr.) = zelena salata koja se jede u toku seder veèere. Maror se, u toku sedera, jede dva puta. Prvi puta nakon što je svako od prisutnih pojeo obredom propisanu kolièinu samog macesa svi prisutni obavezni su pojesti “kezajit” (jevrejska zapreminska mjera koja odgovara zapremini jedne osrednje masline) zelene salate bez ikakvih dodataka. Drugi puta maror se jede u tzv. “(H)ilelovom sendvièu”, koji se sastoji iz “haci kezajit” (jevrejska zapreminska mjera koja odgovara zapremini polovine jedne osrednje masline) macesa, “haci kezajit” marora i al-haroseta.
Zelena salata mora biti svježa, dobro pregledana da ne sadrži crve ili kakve insekte, ne smije se soliti ili zaèiniti uljem ili siræetom.
(množina: merorim)
|
| matanot la-evjonim |
matanot la-evjonim (hebr.) = pokloni siromasima, naziv za obavezne poklone siromasima koji se uruèuju na Purim u vrijeme seudat Purim. Obaveza je da svako uruèi po jedan poklon najmanje dvojici siromaha. Ova zapovijest zasniva se na stihu 9:22 Knjige o Ester: “…da u te dane praznuju šaljuæi obroke jedan drugom i siromašnima darove”. Èak i onaj koji se izdržava od milostinje nije izuzet od obaveze ispunjavanja ove zapovijesti. |
| Megilat Ester |
Megilat Ester (hebr.) – svitak ili knjiga o Esteri - jedna od dvadeset i èetiri biblijske knjige. Èitanje (ili slušanje) Megilat Ester na Purim je obaveza i za muškarce i za žene. Megilat Ester se na Purim èita dva puta – iza arvita i iza šahrita. |
| meil |
meil (hebr.) – ogrtaè kojim se omotava Sefer Tora.
(množina: meilim)
|
| meldar |
meldar (Ladino) – doslovno: èitati, ime za jevrejsku osnovnu školu odomaæeno meðu sefardskim Jevrejima. |
| meldadu |
vidi: limud |
| met micva |
met micva (hebr.) = pokojnik koji nema rodbinu koja bi bila dužna da se stara o njegovoj sahrani – te se stoga njegovo sahranjivanje smatra vjerskom dužnošæu bilo kog Jevrejina. |
| mezuza |
mezuza (hebr.) – doslovno: dovratak, u prenesenom znaèenju odnosi se na dva biblijska pasusa (Peta Knjiga Mojsijeva 6:4-9 i 11:13-21) koji se, prema biblijskom propisu, trebaju zapisati na posebno pripremljenoj koži i prièvrstiti na dovratke svih prostorija predviðenih za ljudski boravak.
(množina: mezuzot)
|
| midraš |
midraš (hebr.) = skupno ime za klasiènu rabinsku egzegetsku literaturu.
(množina: midrašim)
|
| mila |
vidi: berit mila |
| mikve |
mikve (hebr.) = obredno kupatilo.
(množina: mikvaot)
|
| minha |
minha (hebr.) = skupno popodnevno bogosluženje ili popodnevna molitva pojedinca. |
| minjan |
minjan – doslovno: brojanje = ime za kvorum od deset Jevreja (muškaraca) starijih od trinaest godina koji je neophodan za održavanje javnog bogosluženja, javnog èitanja Tore i izgovaranje kadiša. Za pojedinaènu molitvu, kao i za izgovara
(množina: minjanim)
|
| mišloah manot iš lere(h)u |
mišloah manot iš lere(h)u (hebr.) doslovno: “slanje obroka èovjek bližnjem svom” = naziv za poklone koji se šalju na Purim. Obaveza je da svako pošalje na Purim najmanje jednom prijatelju najmanje dvije porcije hrane. - Na primjer: kolaè i vino, sir i hljeb, sudžuku i viski - i slièno.
Ova zapovijest zasniva se na stihu 9:22 Knjige o Ester: “…da u te dane praznuju šaljuæi obroke jedan drugom i siromašnima darove”.
Èak i onaj koji se izdržava od milostinje nije izuzet od obaveze ispunjavanja ove zapovijesti.
|
| Mišna |
Mišna (hebr.) doslovno: ono što se stalno ponavlja, usmeno uèenje, termin se prvenstveno odnosi na zbirku propisa i uputa sastavljenu koncem drugog vijeka n. e. od strane Rabi Jude (h)a-Nasija predsjedavajuæeg tadašnjeg San(h)edrina, koja predstavlja prvi pokušaj kodifikacije uèenja Usmene Tore (vidi: Tora še-be-al pe).
Terminom mišna oznaèava se kako cijela zbirka – tako svaki pojedinaèni propis kao najmanja jedinica zbirke. Hebrejski jezik ne poznaje mala i velika slova, ali se u evropskim jezicima postojanje malih i velikih slova koristi za dodatno otklanjanje nedoumica pri korišæenju ovog termina. Kada se rijeè mišna piše velikim poèetnim slovom – tada se odnosi na cijelu zbirku propisa – dok, napisan malim poèetnim slovom, oznaèava pojedinaèno pravilo.
|
| moel |
vidi: mo(h)el |
| mo(h)el |
mo(h)el (hebr.) = obrezivaè.
(množina: mo(h)alim)
|
| musaf |
musaf (hebr.) – dodatna molitva koja se govori iza šahrita subotom, praznikom i na mlaðak.
(množina: musafim)
|
| neila |
neila (hebr.) – dodatna molitva koja se govori na Jom (h)a-Kipurim iza minha. |
| ner tamid |
ner tamid (hebr.) = vjeèno svjetlo, kandilo (ili u novije vrijem posebna sijalica sa simuliranim plamenom) koje se drži stalno upaljenim pred (h)ehalom – i koje treba da nas podsjeæa na menoru koja je stalno gorjela u Hramu. |
| netilat jadajim |
netilat jadajim (hebr.) – doslovno: podizanje ruku = obredno pranje ruku prije Kerijat Šema, tefila ili blagovanja obroka.
Prije i poslije uživanja hljeba ili obroka (ne užine) koji se sastoji od tjestenina peru se ruke.
Prvo pranje ruku naziva se netilat jadajim (podizanje ruku) jer se ruka koja se sapira postavlja pod uglom od èetrdeset i pet stepen (vrhovi prstiju na gore) - tako da se voda slijeva od vrhova prstiju ka zglobu šake.
Prije prvog pranja ruku izgovara se blagoslov:
“Baruh Ata Adonaj, Elo(h)enu Meleh (h)a-olam, ašer kidešanu bemicvotav, vecivanu al netilat jadajim.”
“Blagosloven si Ti, Gospode, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima, i zapovjedio nam podizanje ruku.”
Prema Talmudu, blagoslov za pranje ruku treba se izgovoriti prije samog pranja.
Voda kojom se ruke peru mora biti dostojna pijenja. Ako se radi o stajaæoj vodi ona je morala biti pokrivena (ili u zaèepljenoj flaši). Voda se mora posipati iz posude koja može primiti najmanje reviit (1.4 dl) vode - što je minimalna kolièina vode koja se mora izliti na obje ruke zajedno. Voda se moèe prosuti odjednom po pola èaše na svaku ruku - ili u nekoliko mlazova. Danas je opšteuvrežen obièaj da se prvo sipaju tri mlaza na lijevu - a potom na desnu ruku. Ko se ovog obièaja ne pridržava nije na gubitku - a ko ga se pridržava ne zaslužuje time specijalni dobitak.
Drugo pranje ruku naziva se na hebrejskom majim aharonim – “posljednje vode”. Iako danas mnogi zanemaruju ovo pravilo ono nije ništa manje važno od prvog pranja ruku - i èinjenica da je razlogu zbog kojega je ovo pravilo uvedeno možda prošao rok trajanja nema nikakve veze sa pravilom samim - jer (H)alaha je stvar procedure - a ne razloga koji su hahamim naveli za ustanovljavanje odreðenog pravila.
Zakoni o vodi i kolièini vode su identièni kao i za netilat jadajim. Razlika je u tome što se nad majim aharonim ne blagosilja - i što su vrhovi prstiju okrenuti na dole - tako da se voda sliva od èlanka šake ka vrhovima prstiju.
|
| pajtan |
pajtan (hebr.) – pisac pijuta (pjesme kojom se velièa Bog ili upuæuje na ispravan put).
(množina: pajtanim)
|
| parohet |
parohet (hebr.) = vezeni prekrivaè kojim se zastire aron (h)a-kodeš.
Izvorno termin se odnosi na zavjes koji je dijelio Svetinju nad Svetinjama od Svetinje u Šatoru od sastanka, i koji je naèinjen po izrièitom božanskom nalogu – vidi: II Knjiga Mojsijeva (26:31-33): “I naèini zavesu od porfira i od skerleta… da vam zavesa rastavlja svetinju od svetinje nad svetinjama”. (Vidi takoðe II Knjiga Mojsijeva 40:1.)
Èest dekorativni simbol na parohetu ili meilu, posebno u aškenaskim opštinama, su lavovi. Lav je simbol Judinog plemena od koga vodi porijeklo veæina savremenih Jevreja. Pri blagosiljanju svojih dvanaest sinova Jakov je Judu uporedio sa lavom - “laviæu Juda...” – vidi: I Knjiga Mojsijeva 49:9.
I na parohetu i na meilu lavovi obièno pridržavaju krunu. U vrijeme izraelskog carstva narod Izraela je imao tri krune: krunu kraljevstva, krunu sveštenstva (prvosveštenik) i krunu Tore (mudrac). Propast izraelskog kraljevstva i razrušenje Hrama preživjela je samo kruna Tore – mudrost – i ona je jemac obnove dviju ostalih kruna, i jemac njihova opstanka nakon obnove – pod uslovom da kruna Tore zadrži svoje uzvišeno mjesto prve meðu jednakima.
(množina: parohot)
|
| perašat (h)a-šavua |
perašat (h)a-šavua (hebr.) = sedmièni odjeljak Tore koji se javno èita prilikom subotnjeg jutarnjeg bogosluženja. Bez obzira na javno èitanje Tore, dužan je svaki pojedinac proèitati perašat (h)a-šavua dva puta na hevrejskom i jedanput u aramejskom prevodu. Pomenutu obavezu on može izvršiti bilo kada u toku sedmice na koju se peraša odnosi – ili, najkasnije, na sam u toku samog Šabata na koji se pomenuta peraša èita.
(množina: perašijot (h)a-šavua)
|
| Pesah |
Pesah (hebr.) – Praznik osloboðenja iz egipatskog ropstva i praznik svjesnog opredjeljenja na robovanje Bogu.
Izvorno termin Pesah oznaèavao je kako žrtvu koja se prinosila èetrnaestog dana mjeseca Nisana iza podne – tako i period u kome se prinosila - a koji se nazivao Hag (h)a-Pesah (Praznik Pashalne Žrtve – vidi: II Knjiga Mojsijeva 34:25). U sumrak istoga dana poèinjao je sedmodnevni Praznik Prijesnih Hljebova (Hag (h)a-Macot). U toku prve noæi Praznika Prijesnih Hljebova jelo se, zajedno sa beskvasnim hljebovima i gorkim travama, pashalno jagnje prinešeno na Praznik Pashalne Žrtve - i pripovijedala kaža o Izlasku iz Egipta. Kako je za prinošenje pashalne žrtve neophodno postojanje žrtvenika u Jerusalimu, te kako isti ne samo da stoljeæima leži razrušen – nego ni danas još uvijek nije obnovljen – rabini su se bojali da æe Pesah nestati iz jevrejske svijesti i imenom i sadržajem. Stoga su Praznik Prijesnih Hljebova poèeli nazivati imenom Pesah. Cilj je bio da se Prazniku Pashalne Žrtve saèuva barem ime – pa makar i po cijenu da izvorno ime Praznika Beskvasnih Hljebova padne u zaborav – jer ovom prazniku je saèuvan sadržaj.
Pogrešno je Pesah smatrati praznikom slobode u nacionalnom smislu te rijeèi. Svaki narod koji se iole dugo zadržao na istorijskoj sceni imao je priliku i da porobljava i da bude porobljen. Èinjenice ovog tipa irelevantne su sa stanovišta metafizike, i nemaju nikakvu univerzalnu van-istorijsku važnost. Svoðenjem Pesaha na puki praznik slobode - univerzalna objava Boga svog Univerzuma svodi se na folklor i istoriju jednog naroda. Pesah nije praznik osloboðenja koje je samo sebi cilj. Radije, radi se o prazniku ciljnog osloboðenja, prazniku osloboðenja od stega ovog svijeta i društveno-istorijskih snaga i procesa u cilju preuzimanja obaveze za stvaranje idealnog društva.
“Hag (h)a-Macot” (Praznik Beskvasnih Hljebova) ili “Zeman Herutenu” (Vrijeme naše slobode), kako se ovaj praznik još zove na hebrejskom jeziku, uz Šavuot i Sukot, jedan je od tri hodoèasna praznika prilikom kojih su (u vrijeme kad postoji Hram) svi punoljetni muškarci obavezni hodoèastiti u Sveti Grad Jerusalim.
U Izraelu, prvi i sedmi dan Pesaha su zapovjedni praznici na koje se odnose sve zabrane Šabata (sa izuzetkom kuvanja, koje je na Šabat zabranjeno - a na praznik dozvoljeno). Ostalih pet dana praznika nazivaju se “Hol (h)a-moed” ili polupraznik. U Dijaspori je, zbog moguænosti greške u odreðivanju mladog mjeseca, uvedena praksa da se prvi i sedmi dan praznika protegnu na èetrdeset i osam sati, èime se osigurava da je (unatoè moguæoj grešci) ipak, obuhvaæen i pravi praznik. Stoga su, u Rasijanju, dva prva i dva posljednja dana Pesaha zapovjedni praznici (hebr. “Jamim Tovim”) - a èetiri preostala dana “Hol (h)a-moed” (polupraznici). Sljedstveno, u Izraelu Pesah traje sedam (od 15-og do 21-og Nisana), a u Dijaspori osam dana (od 15-og do 22-og Nisana).
Pesah se slavi po izrièitom božanskom nalogu, kao dan uspomene na “Jecijat Micrajim” (Izlazak iz Misira). Za svo vrijeme praznika izrièito je zabranjeno kako jelo tako i posjedovanje kvasnih hljebova ili bilo èega kvasnog, a naloženo jedenje beskvasnih hljebova - macot.
<br><br>
I z r a z i k o j i m a s e è e s t i t a p r a z n i k :
<br><br>
Kod Sefarda:
<br>
Napomena: Prevod je naveden samo u cilju razumijevanja izraza èestitanja. Ipak, buduæi da u prevodu na naš jezik ovaj izraz èestitanja zvuèi vrlo rogobatno i arhaièno – preporuèuje se da korištenje izvornog hebrejskog teksta bez prevoda.
<br><br>
Moadim lesimha! <br>
Neka bi vremena zakazana (za hodoèašæa) bila na radost! <br>
<br><br>
Odgovor: <br>
Hagim uzmanim lesason!<br>
Neka bi dani žrtve i (zapovjeðena) razdoblja bila na radovanje!
<br><br>
Ili na Ladinu:
<br><br>
Buen Moed!<br>
Dobar (Sretan) Praznik!<br>
<br><br>
Na šta se odgovara sa:<br>
Buen Moed! Anjus muèus! <br>
Dobar (Sretan) Praznik! Mnogo godina!<br>
<br><br>
Kod Aškenaza:<br>
<br><br>
Hag sameah vekašer! <br>
Radostan (Sretan) i kašer Praznik!<br>
<br><br>
Odgovor: <br>
Hag sameah!<br>
Radostan (Sretan) Praznik!<br>
<br><br>
Ili na Jidišu: <br>
<br><br>
Gut Jontef! <br>
Dobar (Sretan) Praznik!<br>
<br><br>
Odgovor:<br>
<br><br>
Gut Jontef! <br>
Dobar (Sretan) Praznik!<br> |
| pikuah nefeš |
pikuah nefeš (hebr.) – doslovno: staranje za dušu = pravila o ponašanju u sluèaju životne opasnosti.
Opasnost po život u redovnim situacijama (osim u sluèaju zabrane pridržavanja propisa Tore – kada je micva da se život žrtvuje na Kiduš (h)a-Šem i u sluèaju zabrane obdržavanja ili zapovjesti prestupanja najnevažnijeg obièaja – a kamo li jedne od Tora zapovijedi) privremeno stavlja van snage gotovo sve propise Tore - osim u tri izuzetka o kojima æe kasnije biti rijeèi.
Istorija, meðutim, poznaje i nesretna odstupanja od ove upute Usmenog Zakona. – Tako, na primjer, nekanonska knjiga Makabejaca, bilježi da je grupa Jevreja u drugom vijeku p. n. e. odbila da se na Šabat bori protiv sirijskih snaga i da je bila zbrisana sa lica zemlje. Matatja, voða jevrejske pobune protiv Antioha, odbacio je poimanje jevrejskog prava po kome smrt treba pretpostaviti kršenju Subote. Matatja je rekao: “Ako postupimo isto kao naša braæa, neprijatelji æe nas izbrisati sa lica zemlje”. Knjiga Makabejaca bilježi da su tog dana jevrejski pobunjenici riješili “ako iko doðe da se protiv nas bori na Šabat, uzvratiæemo mu jednakom mjerom - radije nego da dopustimo da budemo pobijeni kao naša braæa.”
Šabat je, naravno, samo eklatantan primjer, izabran upravo zbog neizmjerne važnosti Šabata u opstanku Tore kao sistema (otud i smrtna kazna za kršenje Šabata).
Pravilo kojim se dozvoljava kršenje Šabata ili neke druge zapovjedi u cilju spašavanja života drugog obdržavatelja Zakona zasnovano je na naèelu da su zapovijesti date da se po njima živi – a ne da se po njima umire.
Ovo naèelo važi i u sluèaju prisiljavanja na kršenje neke zapovjedi – ali tada postoji dodatno ogranièenje. – Naime, dozvoljeno je prestupiti zapovijest iskljuèivo ako nasilnik nije motivisan željom da natjera Jevrejina na kršenje micvot - nego ga zanima njegov lièni užitak (naredio je da se za njega obavljaju poslovi - i ne zanima ga što je Šabat, ili naredio je da mu skuvaju i pred njim probaju odreðenu vrstu hrane - i slièno). Ako je, pak, oèigledno da nasilnik ne tjera Jevrejina na kršenje zapovijedi liènog užitka radi - nego iz ideoloških razloga - da bi potcijenio jevrejski zakon u oèima mnogih - onda je bitno da li sceni prisustvuje deset punoljetnih Jevreja. Ako ne - onda važi princip: “jaavor - uval je(h)areg” - “bolje prestupiti nego biti ubijen” - ali ako se radnja odvija u prisustvu jevrejske zajednice - primjenjuje se obrnuti princip: “je(h)areg ve-bal jaavor” - “bolje biti ubijen nego prekršiti”.
Onaj ko bi u situaciji gdje nasilnik ne izvrgava ruglu jevrejski zakon nego ga interesuje vlastiti užitak, pretpostavio smrt prekršaju zapovijesti - ima se po jevrejskom zakonu smatrati samoubicom.
Sva reèena pravila važe iskljuèivo u sluèaju pojedinaène pojave. - No, ako bi se pojavio kralj, car, vlastodržac, predsjednik i slièno koji bi zabranili obdržavanje jevrejskog zakona u potpunosti - ili samo pojedinih njegovih dijelova - s namjerom da ih u potpunosti stave van snage - tada, dužnost je svakog Jevrejina, bez obzira na to da li se radnja odvija u osami - ili u prisustvu drugih Jevreja, da sigurnu smrt pretpostavi obesveæenju božanskog imena.
Osim pomenutih sluèajeva pojedinaènog ili opšteg šikaniranja i omalovažavanja zakona postoje i tri zapovijesti koje je Tora, zbog njihove neobiène važnosti, izdvojila izmeðu ostalih šest stotina i trinaest, naloživši da èovjek radije umre - nego da ih prekrši, bez obzira na to da li nasilnik zahtijeva kršenje zapovijesti vlastitog užitka ili šikaniranja radi – te bez obzira na pitanje da li se radi o pojedinaènom sluèaju - ili o opštoj hajci na jevrejski Zakon. U sluèaju ove tri zapovijesti, kao i u sluèaju pojedinaènog šikaniranja u prisustvu zajednice (ili opšteg progona) važi pomenuto pravilo: “je(h)areg ve-bal jaavor” - “bolje biti ubijen nego prekršiti”.
Tri zabrane u sluèaju kojih je bolje izgubiti život nego li ih prekršiti su:
1. avoda zara - u doslovnom prevodu strana služba = svaka vrsta bogosluženja koja nije izrièito propisana Savezom - bez obzira na to da li se radi o služenju stranim “bogovima” posredstvom službi koje je zapovjedio Bog, o službi Bogu posredstvom službi koje su “zapovjedili” strani “bogovi” - ili o službi stranim “bogovima” na naèin na koji su oni to i “zapovjedili”.
2. šefihuth damim - prolivanje krvi.
3. giluj arajot – zabranjeni seksualni odnosi.
|
| pijut |
pijut (hebr.) – pjesma kojom se velièa Bog ili koja podstièe na obdržavanje Njegovih zapovijesti i èije se pjevanje u odreðenim prilikama uvriježilo u tolikoj mjeri da je nezvanièno postala nezaobilanim dijelom bogosluženja za tu priliku.
(množina: pijutim)
|
| pizmon |
pizmon (hebr.) – pjesma kojom se velièa Bog ili podstièe na obdržavanje Njegovih zapovijesti koja se (za razliku od pijuta) izvodi na kuænim sveèanostima.
(množina: pizmonim)
|
| Purim |
Purim (hebr.) – doslovno: ždrijebovi = Praznik kojim se slavi spasenje Jevreja iz ruku mido-persijskog velikog vezira (H)amana koji je od kralja Ahašveroša ishodovao dekret o uništenju cjelokupnog Jevrejstva imperije.
Ovaj praznik u samom gradu Šušanu i u onim izraelskim gradovima koji su bili utvrðeni u vrijeme Jehošue ben Nuna slavi se èetrnaestog - a u ostatku svijeta petnaestog Adara. Prièa o Purimu sadržana je u biblijskoj Knjizi o Esteri. Dogaðaj se zbio se za vrijeme vladavine kralja Ahašveroša (485 - 464 godine p. n. e.), i opisan je u biblijskoj Knjizi o Ester. Na ovaj dan zabranjeno je postiti ili držati posmrtno slovo.<pr><pr>
Svaki Jevrejin dužan da na Purim ispuniti èetiri sljedeæi zapovijesti:<pr>
1. Kerijat (h)a-Megila <pr>
2. Mišloah manot iš le-re(h)u<pr>
3. Matanot la-evjonim <pr>
4. Seudat Purim - praznièni objed.<pr>
<pr><pr>
I z r a z i k o j i m a s e è e s t i t a p r a z n i k :
<pr>
Kod Sefarda:
<pr>
Purim lesimha! <pr>
Purim na radost! <pr>
<pr><pr>
Odgovor: <pr>
Purim lesimha! <pr>
Purim na radost! <pr>
<pr>
Ili na Ladinu: <pr>
Buen Purim! <pr>
Dobar (Sretan) Purim!<pr>
<pr><pr>
Na šta se odgovara sa:<pr>
BUEN PURIM! <pr>
Dobar (Sretan) Praznik! <pr>
<pr><pr>
Kod Aškenaza:<pr>
PURIM SAMEAH! <pr>
Radostan (sretan) Purim! <pr>
<pr>
Odgovor: <pr>
Purim Sameah! <pr>
Radostan (sretan) Purim! <pr> |
| Purim di Saraj |
vidi: Hag (h)a-Asirim |
| Sefer Tora |
Sefer Tora (hebr.) = Svitak Tore (Petoknjižja ili Pet Knjiga Mojsijevih) pisan rukom na specijalno pripremljenoj koži koji se koristi u sinagogalnom bogosluženju. |
| rabanit |
rabanit (hebr.) = žena rava. |
| rabi |
rabi (hebr.) = meritorni tumaè i priznati sudija jevrejskog zakona, aškenaski naèin izgovaranj izvorne hebrejske titule ribi.
(množina: rabanim)
|
| rabin |
rabin = grèko-latinski ekvivalent hebrejskog termina rav koji se odomaæio i u našem jeziku. |
| rabiner |
rabiner = jidišizirana varijanta termina rabin. |
| rav |
rav (hebr.) = rabin, osoba uèena u jevrejskom pravu, haham. Vidi takoðe ribi.
(množina: rabanim)
|
| rebecin |
rebecin (Jidiš) = aškenaski ekvivalent hebrejskog termina rabanit, rabinova žena.
|
| ribi |
ribi (hebr.) = meritorni tumaè i priznati sudija jevrejskog zakona. U vrijeme Mišne i Talmuda, u Zemlji Izraela je još uvijek postojala neprekinuta tradicija postavljanja meritornih tumaèa i priznatih sudija koja je sezala unatrag do samog Mojsija. Mojsija je, po uèenju Tore, za sudiju nad Izraelom postavio sam Gosopod Bog. Mojsije je postavio sedamdeset starješina koji su od tog momenta pa nadalje predstavljali Vrhovni Sud. Vrhovni Sud je postavljao sudije svih nižih sudova. Kada bi se upraznilo mjesto u nekom od sudova - ako se radilo od najnižoj instanci proglašavan je sudijom neko od dostojnih kandidata - a ako se radilo o nekoj od viših sudskih instanci tad bi na upražnjeno mjesto došao najuèeniji meðu sudijama niže instance; na njegovo bivše mjesto, opet, došao bi najuèeniji sudije niže instance - a u najnižu instancu bio bi primljen neko od dostojnih kandidata. Sve priznate sudije svih instanci imale su pravo da (uz uslov pristanka Predsjednika Vrhovnog Suda) najbolje meðu vlastitim uèenicima proglašavaju sudijama. Uèenjaci proglašen meritornim tumaèem jevrejskog prava i postavljen za priznatog sudije na ovakav naèin nazivao se Ribi (u aškenaskom izgovoru: Rabi) – a uèenjak koji iz razloga geografske udaljenosti (recimo živjeli su u Vavilonu a ne u Erec Jisraelu) ili iz nekih drugih razloga nije dobio ukaz o postavljanju nazivao se Rav. Veæina mudraca Mišne i Jerusalimskog Talmuda nosili su titulu Ribi – a veæina mudraca Vavilonskog Talmuda titulu Rav.
Zbog progona u Erec Jisraelu lanac postavljanja je prekinut - i može biti obnovljen samo s obnovom San(h)edrina.
Rabin je grèko-latinski ekvivalent hebrejskog termina Rav – i oznaèava osobu uèenu u jevrejskom zakonu, bez obzira na to da li obnaša neku funkciju u jevrejskoj zajednici (uèitelj, dajan, hazan i sl.) ili ne.
Savremeni obièaj proglašavanja rabinom ustupak je evropskom okruženju – a ne zahtjev jevrejskog prava.
Rabin nije funkcija nego stepen liène naobrazbe. Da li æe odreðeni uèenjak obnašati neku od funkcija u jevrejskoj opštini unutrašnja je stvar opštine u koju se ne mogu miješati vanjski èinioci. |
| rimonim |
rimonim (hebr.) - doslovno: narovi, odnosi se takoðe i na srebrene ukrase u obliku krune sa zvonèiæima koji se stavljaju na Sefer Tora. |
| Roš (h)a-Šana |
Roš (h)a-Šana (hebr.) – doslovno: glava godine, Nova Godina. U Tori ovaj se praznik naziva Jom Terua - Dan Trubni (vidi: IV Knjiga Mojsijeva 29:1) zbog pozitivne biblijske zapovjedi kojom se nalaže da se na ovaj dan duva u šofar. U rabinskoj književnosti ovaj praznik se još naziva i Jom (h)a-zikaron – Dan Sjeæanja, jer se na ovaj dan Bog spominje svih ljudi i njihovih djela na osnovu kojih presuðuje šta æe se s njima zbiti u sljedeæoj godini. To je razlog zašto se ovaj dan naziva i Jom (h)a-din – Dan Suda.
U vrijeme postojanja San(h)edrina proglašavanje novog mjeseca ovisi o stvarnom kretanju mjeseca. San(h)edrin bi pratio mjeseèeve mijene, i u momentu kada bi se pojavio mladi mjesec proglasio bi Roš Hodeš – odnosno poèetak novog mjeseca. Èesto se dešavalo da San(h)edrin sjedi cijeli posljednji dan prethodnog mjeseca u oèekivanju svjedoka koji bi javili da se pojavio novi mjesec – a da ovi ne doðu jer mladi mjesec nije viðen. U takvim sluèajevima tek bi sutradan došli svjedoci koji su vidjeli mladi mjesec, i novi mjesec bi bio proglašen sa danom zakašnjenja. Upravo to je i razlog što se u dijaspori zapovjedni biblijski praznici svetkuju dva umjesto jedan dan. Naime, kako postoje dva dana u kojima bi se mladi mjesec mogao pojaviti, u Izraelu su se ljudi ravnali po proglasu suda koji se, opet, ravnao po iskazima svjedoka zasnovanim na opservacijama stvarnog stanja. Istovremeno, u dijaspori u koju nije stizala informacija o tome koji je dan, od dva moguæa, proglašen stvarnim poèetkom novog mjeseca – uzimalo se kao da je novi mjesec proglašen prvog dana. Svejedno, praznici koji bi se odreðivali u odnosu na dan svetkovali bi se dva dana (za sluèaj da pretpostavka nije bila taèna). U sluèaju Roš (h)a-Šana koja pada na prvi dan mjeseca Tišrija, èak i u vrijeme kada je u Jerusalimu postojao San(h)edrin koji je proglašavao Roš Hodeš poslanici suda ne bi stigli obiæi druga mjesta u Izraelu i objaviti narodu kada je proglašen novi mjesec. Stoga se i u stara vremena Roš (h)a-Šana slavila dva dana - kako u dijaspori – tako i u svim onim mjestima u Izraelu do kojih ne bi stigli glasnici suda. Iako, do obnove sljedeæeg San(h)edrina, hebrejski kalendar ne ovisi o stvarnom nego o pretpostavljenom i unaprijed izraèunatom kretanju nebeskih tijela - pa se tako i u Izraelu i u dijaspori taèno zna kada pada mladi mjesec - a kada koji praznik; rabini su, ne želeæi mijenjati veæ uvriježeni obièaj, odredili da se nastavi sa dvodnevnim svetkovanjem praznika u dijaspori. Kako se Roš (h)a-Šana i u veæini Izraela slavila dva dana (jer glasnici suda nisu uspijevali stiæi do svih mijesta) – to je uobièajeno da se ovaj praznik i u Izraelu slavi dva dana. Danas je uobièajeno da se èak i u samom Jerusalimu u kome se svojevremeno praznik sigurno slavio samo jedan dan (jer je odluka suda o tome koji je dan proglašen poèetkom novoga mjeseca vrlo brzo bivala poznata svima) Roš (h)a-Šana slavi dva dana kao u ostatku Izraela i cijeloj dijaspori.
<br><br>
I z r a z i k o j i m a s e è e s t i t a p r a z n i k :
<br>
Kod Sefarda:
<br>
Izraz kojim se praznik èestita muškarcu:<br>
Tizke lešanim rabot!<br>
Neka bi bio pomilovan na mnogo godina!<br>
<br>
Odgovor: <br>
Tizke ve-tihje letaarih jamim!<br>
Neka bi bio pomilovan i neka bi doživio duljinu dana!<br>
<br>
Izraz kojim se praznik èestita ženi:<br>
Tizki lešanim rabot!<br>
Neka bi bila pomilovana na mnogo godina!<br>
<br>
Izraz kojim se praznik èestita skupu:<br>
Tizku lešanim rabot!<br>
Neka biste bili pomilovani na mnogo godina!<br>
<br>
Ili na Ladinu: <br>
Anju buenu! <br>
Dobru (Sretnu) godinu!<br>
Na šta se odgovara sa:<br>
Anju buenu! Anjus muèus! <br>
Dobru (Sretnu) godinu! Mnogo godina!<br>
<br>
Kod Aškenaza:<br>
Izraz kojim se praznik èestita muškarcu:<br>
Lešana tova tihatev vetihatem!<br>
Neka bi bio zapisan i zapeèaæen na dobru godinu!<br>
<br>
Izraz kojim se praznik èestita ženi:<br>
Lešana tova tihatvi vetihatmi!<br>
Neka bi bila zapisana i zapeèaæena na dobru godinu!<br>
<br>
Izraz kojim se praznik èestita skupu:<br>
Lešana tova tihatvu vetihatmu!<br>
Neka biste bili zapisani i zapeèaæeni na dobru godinu!<br>
<br>
U svakom sluèaju odgovara se sa:<br>
Šana tova! Šana tova!<br>
Dobru (Sretnu) godinu! Dobru (Sretnu) godinu!<br> |
| Roš Hodeš |
Roš Hodeš (hebr.) = poèetak mjeseca, dan viðenja mlaðaka i proglašavanaj novog mjeseca.
U vrijeme postojanja San(h)edrina proglašavanje novog mjeseca ovisi o stvarnom kretanju mjeseca. San(h)edrin bi pratio mjeseèeve mijene, i u momentu kada bi se pojavio mladi mjesec proglasio bi Roš Hodeš. Èesto se dešavalo da San(h)edrin sjedi cijeli posljednji dan prethodnog mjeseca u oèekivanju svjedoka koji bi javili da se pojavio novi mjesec – a da ovi ne doðu jer mladi mjesec nije viðen. U takvim sluèajevima - tek bi sutradan došli svjedoci koji su vidjeli mladi mjesec, i novi mjesec bi bio proglašen sa danom zakašnjenja. Upravo to je i razlog što se u dijaspori zapovjedni biblijski praznici svetkuju dva umjesto jedan dan. Naime, kako postoje dva dana u kojima bi se mladi mjesec mogao pojaviti, u Izraelu su se ljudi ravnali po proglasu suda koji se, opet, ravnao po iskazima svjedoka zasnovanim na opservacijama stvarnog stanja. Istovremeno, u dijaspori u koju nije stizala informacija o tome koji je dan, od dva moguæa, proglašen stvarnim poèetkom novog mjeseca – uzimalo se kao da je novi mjesec proglašen prvog dana. Svejedno, praznici koji bi se odreðivali u odnosu na dan svetkovali bi se dva dana (za sluèaj da pretpostavka nije bila taèna). Iako, do obnove sljedeæeg San(h)edrina, hebrejski kalendar ne ovisi o stvarnom nego o pretpostavljenom i unaprijed izraèunatom kretanju nebeskih tijela – pa se tako, i u Izraelu i u dijaspori, taèno zna kada pada mladi mjesec - a kada koji praznik – rabini su, ne želeæi mijenjati veæ uvriježeni obièaj, odredili da se nastavi sa dvodnevnim svetkovanjem praznika u dijaspori.
Po unaprijednom matematièkom kalendaru koji je danas na snazi oni mjeseci koji imaju dvadeset i devet dana obuhvataju samo jedan Roš Hodeš. Prvi dan takvoga mjeseca je Roš Hodeš toga mjeseca. Istovremeno, oni mjeseci koji broje trideset dana imaju dva Roš Hodeša. Prvi Roš Hodeš je prvi dan mjeseca – a drugi Roš Hodeš je trideseti dan istoga mjeseca koji se smatra prvim danom mladoga mjeseca, dok se prvi dan sljedeæeg mjeseca smatra drugim danom mladoga mjeseca. Dakle, u sluèaju mjeseca koji dolazi iza mjeseca koji broji trideset dana Roš Hodeš traje dva dana: trideseti dan prethodnog i prvi dana novog mjeseca.
|
| rubi |
rubi (hebr.) – iskvareno od ribi, ovim se imenom, obièno, meðu Sefardima, naziva vjerouèitelj. |
| rubisa |
rubisa (Ladino) = sefardski ekvivalent hebrejskog termina rabanit, rabinova žena. |
| sandak |
sandak (hebr.) = osoba koja drži u krilu dijete koje se obrezuje. |
| seder |
vidi: seder veèera |
| seder veèera |
seder veèera = praznièna veèera prve (u dijaspori i druge) noæi Praznika Beskvasnih Hljebova (vidi: Pesah). Na seder veèeri jedu se odreðena jela koja treba da nas podsjete na ropstvo u Egiptu kao i na èudo Izlaska. Ta jela su obavezni dio seder-veèere, te se, stoga, obièno izdvajaju od ostalih jela koja nisu dio rituala time što se stavljaju na veliki tanjir.
Neophodna jela na obrednoj veèeri su: macot, maror, zeroa, beca, al-haroset, karpas, vino.
Buduæi da se, u vrijeme kad postoji Hram, na Pesah prinose dvije žrtve: Korban Pesah (posebna pashalna žrtva) i Korban Hagiga (redovna praznièka žrtva) obièaj je da se na seder sto stave dva peèena (ili kuvana) jela (na hebrejskom - šene tavšilin) od kojih jedno (zeroa) predstavlja Korban Pesah, a drugo (beca) Korban Hagiga.
Kako Jevreji (prema izrièitom biblijskom iskazu "I bi veèe i bi jutro - dan prvi") raèunaju dan od veèeri – Praznik Beskvasnih Hljebova poèinje tek sa zalaskom sunca 14-og Nisana. Seder se, dakle, može zapoèeti tek nakon izlaska triju zvijezda (što je siguran znak da je novi dan veæ poèeo).<br><br>
Sedere veèera sastoji se iz èetrnaest dijelova:<br>
1. kadeš – izgovaranje prazniènog ili prazniènog i subotnjeg (ako praznik pada na Šabat) kiduša.<br>
2. urhac – pranje ruku (s blagoslovom) prije blagovanja karpasa.<br>
3. karpas – izgovaranje blagoslova i blagovanje KARPASA.<br>
4. jahac – lomljenje macot (nije obavezno – ali se obièava).<br>
5. magid – pripovjedanje (H)agade.<br>
6. rahca – pranje ruku (s blagoslovom) prije blagovanja beskvasnog hljeba.<br>
7. moci – izgovaranje redovnog blagoslova za blagovanje hljeba.<br>
8. maca – izgovaranje posebnog blagoslova pred ispunjavanje pozitivne biblijske zapovijedi o blagovanju beskvasnog hljeba na Praznik Beskvasnih Hljebova.<br>
9. maror – blagovanje marora (s blagoslovom).<br>
10. koreh – blagovanje “(H)ilelovog sendvièa” koji se sastoji od marora, al-haroseta i maca.<br>
11. šulhan oreh – ne-ritualni dio objeda.<br>
12. cafun – blagovanje afikomana.<br>
13. bareh – izgovaranje molitve zahvalnice nakon jela. Vidi: birkat (h)a-mazon.<br>
14. (H)alel – izgovaranje zakljuènih Psalama.<br>
15. nirca – neobavezna ali uobièajena liturgijska formula kojom se zvanièno završava seder.<br>
|
| Sefarad |
Sefarad (hebr.) = hebrejsko ime za Španiju. |
| Sefard |
vidi: Sefaradi. |
| Sefaradi |
Sefaradi (hebr.) = Španac, u hebrejskom jeziku ovaj termin oznaèava kako španske Jevreje kao posebnu etnièko-kulturnu skupinu koja veæ vijekovima ne živi u Španiji - tako i žitelje savremene Španije bez obzira na njihovo etnièko porijeklo ili vjersku pripadnost.
U drugim jezicima ovaj termin se odnosi iskljuèivo na španske Jevreje.
U mnogim jezicima izvorni hebrejski termin je prilagoðen glasovnim uzusima jezika domaæina – recimo naša prilagoðenica: Sefard, ili engleska: Sefardi.
|
| seudat (h)avraa |
seudat (h)avraa (hebr.) = obrok utjehe, naziv za prvi obrok koji se priprema ožalošæenima po povratku sa sprovoda. Obrok pripremaju prijatelji, susjedi, èlanovi Hevra Kadiša, jer je po (H)alaha ožalošæenima zabranjeno da prvi obrok pripremaju sami.
Talmud prenosi da je u staro vrijeme bogatima prvi obrok serviran u zlatnim i srebrnim košarama, a siromašnima u košarama od vrbe. Buduæi da su se time vrijeðala osjeæanja siromašnih, rabinskim propisima je odreðeno da se prvo jelo svima donosi u košarama od vrbe.
|
| Seudat Purim |
Seudat Purim = purimski praznièni objed u toku koga su punoljetni muškarci obavezni piti vino dok ne zadrijemaju. Ova zapovijest zasniva se na stihu 9:17 Knjige o Ester: “I praznovaše taj dan gosteæi se i veseleæi se”. |
| Sidur |
Sidur (hebr.) – molitvenik za radni dan i Šabat.
<p>
Jevrejski molitvenik. Jevreji se mole tri puta na dan te petkom naveèer i subotom, jevrejskim danom odmora na koji se mole i posebne dodatne molitve. Sve se te molitve nalaze u siduru. Jevrejski molitvenik predstavlja jedinstvo Jevreja u cijelom svijetu koji su 2000 godina bili raštrkani po Europi, Americi, Africi i Aziji. Svi su Jevreji molili i još uvijek mole iz istog molitvenika – sidura. Biblija je izvor i inspiracija sidura. |
| suka |
suka (hebr.) – koliba koja se gradi pored kuæe u kojoj se jede i spava u toku praznika Sukot. Zidovi suka mogu biti napravljenmi od drveta, kartona, kamena ili cigli. Ono što je bitno je da suka ne smije biti pokrivena crijepom, lesonitom ili najlonom – nego granjem, drvenim letvama, trskom ili asurama - i to tako da se kroz iste može vidjeti nebo. Dozvoljeno je užinati izvan suka. U toku Sukota sav se život odvija u suka, a u pravu kuæu ulazi se poslom i privremeno. Stoga se æilimi, slike, vaze i drugi ukrasi prenose u suka. Na Šemini Aceret veæ se više ne sjedi u suka.
(množina: sukot)
|
| Sukot |
Sukot (hebr.) – doslovno: sjenice, Praznik Sjenica koji se slavi kao uspomena na izlazak iz Egipta i dugi put do Izraela kroz pustinju.
Praznik Sjenica traje od petnaestog do dvadeset i drugog Tišrija. Dvadeset i treæeg Tišrija nastupa Šemini Aceret (Osmi zakljuèni dan) koji se smatra zasebnim praznikom. Kako se sedmodnevni period Sukota završava zasebnim praznikom bilo je nemoguæe proširiti u dijaspori sam Sukot na osam dana. – Tako Sukot i u Izraelu i u dijaspori traje sedam dana – s tim što je u Izraelu samo prvi dan Sukota Jom Tov (zapovjedni praznik) – a ostalih šest dana su hol (h)a-moed (polupraznik); dok su u dijaspori prva dva dana praznika zapovjedni praznici – te tako u dijaspori polupraznici traju samo pet dana. Šemini Aceret svetkuje se u Izraelu jedan – a u dijaspori dva dana.<br><br>
U toku svih sedam dana Sukota svi su punoljetni muškarci obavezni spavati i blagovati obroke u suka, izvan suka smije se samo užinati ili piti.
<br><br>
I z r a z i k o j i m a s e è e s t i t a p r a z n i k :
<br>
Kod Sefarda:
<br>
Napomena: Prevod je naveden samo u cilju razumijevanja izraza èestitanja. Ipak, buduæi da u prevodu na naš jezik ovaj izraz èestitanja zvuèi vrlo rogobatno i arhaièno – preporuèuje se da korištenje izvornog hebrejskog teksta bez prevoda.
<br>
Moadim lesimha! <br>
Neka bi vremena zakazana (za hodoèašæa) bila na radost! <br>
<br>
Odgovor: <br>
Hagim uzmanim lesason!<br>
Neka bi dani žrtve i (zapovjeðena) razdoblja bila na radovanje!<br>
<br>
Ili na Ladinu: <br>
<br>
Buen Moed! <br>
Dobar (Sretan) Praznik!<br>
<br>
Na šta se odgovara sa:<br>
Buen Moed! Anjus muèus! <br>
Dobar (Sretan) Praznik! Mnogo godina!<br>
<br>
Kod Aškenaza:<br>
<br>
Hag sameah! <br>
Radostan (Sretan) Praznik!<br>
<br>
Odgovor: <br>
Hag sameah!<br>
Radostan (Sretan) Praznik!<br>
<br>
Ili na Jidišu: <br>
<br>
Gut Jontef! <br>
Dobar (Sretan) Praznik!<br>
<br>
Odgovor:<br>
<br>
Gut Jontef! <br>
Dobar (Sretan) Praznik!<br> |
| Šabat |
Šabat (hebr.) - Subota, najveæi jevrejski praznik.
Na Šabat je strogo zabranjeno obavljanje bilo kakvog posla. Poslovi koje je zabranila sama Usmena Tora nazivaju se avot melahot (prototipovi poslova) – i ima ih trideset i devet. Rabinsko zakonodavstvo zabranilo je i poslove koji proistièu iz ovih trideset i devet – ili podsjeæaju na njih.
<br><br>
I z r a z i k o j i m a s e è e s t i t a Š a b a t :
<br>
<br>
Šabat šalom!<br>
(Želim ti) Subotu mira!<br>
<br>
Odgovor: <br>
Šabat šalom umvorah!<br>
Mirnu i blagoslovenu Subotu!<br>
<br>
Kod Sefarda još i: <br>
<br>
Buen Šabat! <br>
Dobru (Sretnu) Subotu!<br>
<br>
Na šta se odgovara sa:<br>
Buen Šabat! <br>
Dobru (Sretnu) Subotu!<br>
<br>
Kod Aškenaza još i:<br>
<br>
Gut Šabes! (ili samo Šabes!)<br>
Dobru (Sretnu) Subotu!<br>
<br>
Odgovor: <br>
Gut Šabes! (ili samo Šabes!)<br>
Dobru (Sretnu) Subotu!<br> |
| Šaharit |
Šaharit (hebr.) – skupno jutarnje bogosluženje ili jutarnja molitva pojedinca – od hebrejske rijeèi šahar = zora. |
| Šana |
šana (hebr.) – godina, u (H)alaha ovaj se termin obièno odnosi na period od godinu dana nakon nastupa smrti. |
| Šavuot |
Šavuot (hebr.) – doslovno: sedmice, praznik sedmica koji se slavi po isteku sedme sedmice nakon Praznika Beskvasnih Hljebova. Na ovaj dan, šestoga dana mjeseca Sivana, 600.000 punoljetnih muškaraca Jevreja prisustvovalo je davanju Tore na Sinaju, zbog toga ovaj se praznik naziva još i “zeman matan Toratenu” (“vrijeme davanja naše Tore”). Kako upravo u ovo doba godine pada i žetva ovaj praznik naziva se i praznikom žetve (Hag (h)a-kacir). U Izraelu Šavout se slavi jedan dan - a u dijaspori dva.
Da bi se podvukao univerzalni karakter Tore uobièajeno je da se na ovaj praznik èita biblijski svitak o Rut u kome je opisano kako je Rut, Moavka po roðenju, napustila bogove svojih otaca udavši se za judejskog izbjeglicu Mahlona, i kako je, po Mahlonovoj smrti, napustila i zemlju svog roðenja, krenuvši sa svojom svekrvom u Judeju u kojoj je zbog svog moavskog porijekla (Moavci su bili zakleti neprijatelji Judejaca) mogla oèekivati odbojnost i neprilike. Njena spremnost da se podvrgna zapovijedima Tore i njena riješenost da po svaku cijenu sljeduje istinu na kraju bivaju nagraðene – udavši se za Boaza i rodivši Oveda koji je djed kralja Davida Rut postaje ugaoni kamen izraelske kraljevske dinastije. Oèekivani Mesija Davidov je, a samim tim i njen potomak.
<br><br>
I z r a z i k o j i m a s e è e s t i t a p r a z n i k :
<br><br>
Kod Sefarda: <br>
Napomena: Prevod je naveden samo u cilju razumijevanja izraza èestitanja. Ipak, buduæi da u prevodu na naš jezik ovaj izraz èestitanja zvuèi vrlo rogobatno i arhaièno – preporuèuje se da korištenje izvornog hebrejskog teksta bez prevoda.
<br>
Moadim lesimha! <br>
Neka bi vremena zakazana (za hodoèašæa) bila na radost! <br>
<br>
Odgovor: <br>
Hagim uzmanim lesason!<br>
Neka bi dani žrtve i (zapovjeðena) razdoblja bila na radovanje!<br>
<br>
Ili na Ladinu: <br>
<br>
Buen Moed! <br>
Dobar (Sretan) Praznik!<br>
<br>
Na šta se odgovara sa:<br>
Buen Moed! Anjus muèus! <br>
Dobar (Sretan) Praznik! Mnogo godina!<br>
<br>
Kod Aškenaza:<br>
<br>
Hag sameah! <br>
Radostan (Sretan) Praznik!<br>
<br>
Odgovor: <br>
Hag sameah!<br>
Radostan (Sretan) Praznik!<br>
<br>
Ili na Jidišu: <br>
<br>
Gut Jontef! <br>
Dobar (Sretan) Praznik!<br>
<br>
Odgovor:<br>
<br>
Gut Jontef! <br>
Dobar (Sretan) Praznik!<br> |
| Šehita |
šehita (hebr.) = klanje stoke u skladu sa propisima jevrejskog prava.
(množina: šehitot)
|
| Šiva |
šiva (hebr.) – doslovno: sedam = sedmodnevni period žalosti za najbližim srodnicima. Meðu Sefardima koristi se i španski ekvivalent hebrejskog termina – los siete ili luz sieti.
U toku prvih sedam dana po sahrani avelu su zabranjene sljedeæe stvari: šišanje i brijanje, pranje odjeæe, kupanje, plivanje, održavanje seksualnih odnosa, nošenje kožne obuæe, obavljanje posla, uèenje Tore (kako Usmene tako i Pismene), uspravljanje kreveta (sjedi se na izvrnutim krevetima), otkrivanje glave i pozdravljanje s ljudima.
U sluèaju: samoubice, mrtvoroðenèeta, djeteta koje je umrlo prije napunjenog tridesetog dana života, te osobe koja javno svjesno i namjerno krši propise Tore - odredbe o avelutu nisu na snazi.
Ožalošæenom nije dozvoljeno da u toku šiva nosi kožnu obuæu – jer je u vrijeme donošenja ovog propisa obuæe predstavljala luksuz za koji u žalosti nema ni vremena ni prostora. Propisi o šiva se obdržavaju u sluèaju smrti šest najbližih srodnika: oca, majke, sina, æerke, brata, i nevjenèane sestre. Èak je i Ko(h)en, kome je inaèe zabranjeno da se skrnavi za mrtvacem, obavezan da prisustvuje sahrani èlanova svoje porodice. Rabini su kasnije dodali obavezu da se šiva mora “odsjediti” i za supruga ili suprugu.
U Bibliji se pojam šiva prvi put spominje kad je umro Jakov: “...I Josif uèini žalost za ocem svojim za sedam dana” (I Knjiga Mojsijeva, 50:10).
Obièaj je da svih sedam dana u kuæi žalosti gori svijeæa ili kandilo.
Posjetilac koji dolazi u kuæu ožalošæenog dok traje šiva, mora se uzdržavati od suvišnog razgovora. Naèelno on može odgovarati na pitanja koja mu postavi ožalošæeni - ali sam ne smije zapoèinjati razgovor. U Midrašu se kaže da nema veæe usluge koji možemo uèiniti ožalošæenom od one da æutimo u njegovom prisustvu. U trenutku kada ožalošæeni klimne glavom dajuæi do znanja da želi da ostane sam, posjetiocima više nije dopušteno da ostanu pored njega.
Vidi: avel, avelut.
|
| Šelošim |
šelošim (hebr.) – doslovno: trideset = tridesetodnevni period žalosti poslije smrti bliskog roðaka (oca, majke, brata, sestre, æerke, muža, žene). Odbrojavanje poèinje od dana sahrane. U tom periodu ožalošæenom je zabranjeno da nosi nova odjela, da se šiša i brije, da uèestvuje na zabavama i sveèanostima, èak i ako se radi o vjenèanju ili obrezanju. Izuzetak je roðenje vlastitog deteta. Veliki praznici (Roš (h)a-Šana, Pesah, Šavuot i Sukot) ukidaju ili skraæuju šelošim.
Ako vijest o smrti bliskog roðaka stigne u roku od trideset dana od smrti, onda je ožalošæeni dužan da se pridržava propisa o šiva i šelošim od dana kad je primio vijest. Ako ta vijest stigne posle trideset dana, onda šiva i šelošim simbolièno traju samo jedan sat.
U toku trideset dana nastaje postepena promjena iz stanja tugovanja i oplakivanja u stanje normalnog života. Jedino ako se radi o roditeljima, uzdržavanje traje punih dvanaest meseci.
Udovici je dozvoljeno da se preuda ranije nego udovcu. Smatra se da usamljenièki život mnogo teže pada ženi nego muškarcu. Od dana muževljeve smrti do nove udaje, svejedno, moraju proæi tri mjeseca. To vrijeme je dovoljno da se utvrdi da li je žena ostala u drugom stanju da kasnije ne bi bilo sumnji oko odreðivanja oèinstva.
|
| Šofar |
šofar (hebr.) - ovnujski rog koji se koristi u sinagogalnom bogosluženju na Roš (h)a-Šana.
(množina: šofarot)
|
| Šohet |
šohet (hebr.) = kasapin koji kolje stoku i perad u skladu sa propisima jevrejskog prava.
(množina: šohatim)
|
| taanit |
taanit (hebr.) = post.
(množina: taanijot)
|
| Taanit Ester |
Taanit Ester (hebr.) – Esterin post. Poludnevni post, koji traje od izlaska do zalaska sunca trinaestog Adara (dan pred PURIM). Potrebno je napomenuti da ovaj post nije naložen od strane San(h)edrina – nego predstavlja narodni obièaj koji se ustalio u Dijaspori – a koji je inspirisan èinjenicom da je sama kraljica Ester postila prije nego se obratila kralju tražeæi milost za svoj progonjeni narod (Vidi: Knjiga o Ester 4:16). |
| ta(h)ara |
ta(h)ara (èišæenje ili pranje):
Naziv za ritualni obred pranja leša koji se obavlja prije sahrane. Zasniva se na biblijskom citatu “...tako odlazi kako je i došao” (Knjiga Propovjednikova 5:15). Pošto èovjeka kupaju kada se rodi, treba ga okupati i kada umre.
Pranje po pravilu obavljaju èlanovi Hevra Kadiše, u zasebnoj kuæi ili prostoriji kapele na groblju. Rohacim (oni koji peru), odnose se prema tijelu sa najveæim poštovanjem. Za vrijeme pranja neprekidno gori svijeæa.
Obred pranja zapoèinje polaganjem tijela na kameno ležište na koje je prostrt èaršaf. Topla voda se sipa na svaki dio tijela, poèev od glave prema nogama.
Kosa se pere i èešlja a nokti èiste. Èaršaf služi za sušenje pojedinih dijelova tijela, tako da ruke ne dodiruju tijelo. Posle pranja tijelo se umota u èiste èaršafe, dobro osuši i zatim oblaèi u posmrtno odijelo.
|
| tahrihim |
tahrihim (hebr.) = jednostavni bijeli èaršafi u kojima se pokopava svaki mrtvac bez obzira na njegovo imovinsko stanje. Meðu Sefardima je odomaæeniji Ladino ekvivalent hebrejskog termina - murtaža.
U prošlosti pravili su se luksuzni pogrebi i šila skupocjena posmrtna odjeæa kojom se odavala posljednja poèast pokojniku. Veliki izdaci sahrana dovodili su siromašne porodice u težak položaj. Stoga je Raban Gamaliel, predsednik San(h)edrina, koji je živio koncem prvog i poèetkom drugog stoljeæa n. e., naredio da se pokojnici sahranjuju u jednostavnim, platnenim odjelima.
Narodni je obièaj da se tahrihim prave iz najviše sedam - a najmanje tri dijela, te da se sašiju bez poruba, èvorova i džepova, sa širokim šavovima. Posmrtna odjeæa nema džepova jer se imetak steèen na ovome svijetu ne može prenijeti u buduæi svijet, a najèešæe je bijele boje - jer bijela boja simbolizuje èistotu. Oblaèenje pokojnika u klasièno odijelo smatra se paganskim obièajem. Mnogi još za života pripremaju svoju posmrtnu odjeæu. Obièaj je da se pokojnik sahranjuje sa talitom koji je upotrebljavao za života.
|
| talit |
talit (hebr.) – molitveni ogrtaè. |
| Talmud |
Talmud (hebr.) – doslovno: uèenje = sveukup sudskih i pojedinaènih rasprava o znaèenju propisa Usmene, iskaza Pismene Tore i opsega rabinskih propisa, te presedana, legendi, i mudrih kaža koje su se razvile oko Mišne.
Postoje dva Talmuda. Jedan, raniji, sažetiji i konkretniji – koji se razvio u rabinskim akademijama Izraela (konaèno zapisan oko 350. godine n. e.) i koji se naziva Talmud Jerušalmi (Jerusalimski Talmud) – i drugi, znatno opsežniji i skloniji sholastici koji se razvio na rabinskim akademijama Vavilona (konaèno zapisan sredinom petog vijeka n. e.), koji se naziva Talmud Bavli (Vavilonski Talmud).
|
| Tanah |
Tanah (hebr.) - Originalno hebrejsko ime za Bibliju. Hebrejsku Bibliju je u cjelini prihvatilo i Hrišæanstvo nazvavši je Starim Zavjetom i dodavši joj Novi Zavjet koji Jevreji ne smatraju bogo-nadahnutim. TaNaH je anagram triju hebrejskih rijeèi: Tora, Neviim (Proroci) i Ketuvim (Spisi). Ukoliko se uzme prvo slovo svake od tri pomenute rijeèi dobije se rijeè TNK. Slovo kaf na kraju rijeèi postaje haf sofit (h) - a radi lakšeg èitanja dodaju se i dva samoglasnika ‘a’ – èime nastaje rijeè Tanah.
Prvi, hronološki najstariji, najsvetiji i najvažniji dio Tanaha je Tora (Zakon) ili Petoknjižje.
Neviim (II dio Tanaha) se dijele na:
Neviim Rišonim (Rane ili Prve proroke) i Neviim Aharonim (Pozne ili Kasne proroke). Podjela je, kao što se vidi iz samih naslova, hronološka.
Ketuvim (III dio Tanaha) sadrže pet svitaka: Pjesmu nad pjesmama, Knjigu o Ruti, Plaè Jeremijin, Knjigu Propovjednikoivu i Knjigu o Ester; djela mudronosne književnosti: Psalmi, Prièe Solomonove i Knjiga o Jovu, proroštva: Knjiga Danielova i istorije: Ezra, Nehemija i Dnevnici I i II.
|
| tefila |
tefila (hebr.) – skupno javno bogosluženje ili svakodnevna molitva pojedinca. Termin se najèešæe odnosi na amida (stajanje ili ono što se govori stojeæi) koja se èesto naziva i šemona esre (Osamnaestica) jer se sastoji od osamnaest blagoslova (u drugom vijeku nove ere dodat je i devetnaesti) i koja predstavlja okosnicu skupnog i pojedinaènog bogosluženja. San(h)edrin je u vrijeme vavilonskog ropstva propisao da se umjesto svakodnevnih žrtava u jerusalimskom Hramu (prinošenje kojih je s rušenjem Hrama postalo nemoguæe)
Osim dvokratnog recitovanja Šema pojedinac je u vrijeme biblijskog Izraela bio dužan obratiti se Tvorcu najmanje jedanput dnevno – vlastitim rijeèima. Što se, pak, nacionalnog bogosluženja tièe, prinošenje dviju svakodnevnih žrtava (veèernje i popodnevne) u ime cijelog naroda predstavljalo je njegovu okosnicu. Buduæi da Tora zabranjuje prinošenje žrtava izvan Hrama Jevreji u vavilonskom ropstvu ostali su bez svenarodne žrtve. - Jedinog oblika nacionalnog bogosluženja. Žrtva (hebr. qorban od korijena K-R-V = blizu, približiti se) i molitva bile su u svijesti Izraelaca nerazdojivo isprepletene, a kako su još proroci isticali preimuæstvo molitve nad žrtvom (uporedi: Isaija 1:12-16, Jeremija 7:23, I Knjiga Samuelova 15:22 i Psalam 50:7-14) odluèili su mudraci da molitvom popune prazninu koja je, razrušenjem prvog Hrama, nastala u nacionalnom bogosluženju. Kako u nacionalnom bogosluženju mora biti reda - to mudraci nisu prepustili formulaciju nacionalne molitvene žrtve svakom pojedincu ponaosob - nego je San(h)edrin formuliso molitvu koja se sastoji od osamnaest blagoslova koji predstavljaju rezime sveukupnih htijenja i stremljenja, nada i molbi cijelog jevrejskog naroda - i propisao da se ova molitva ima govoriti svaki dan dva puta, umjesto svenarodne žrtve koja se prinosila dva puta dnevno.
Amida predstavlja narodno samo-ispitivanje i samo-usklaðivanje sa opšte-obaveznim idealima i tradicijama. Ona je svenarodna žrtva - i zato i svenarodna obaveza. Stoga je uvedena praksa da nakon bezglasnog èitanja amida hazan još jedanputa, glasno, proèita cijeli tekst - ne bi li tako razriješio obaveze one koji hebrejskom jeziku nisu vièni. Za vrijeme povratnog èitanja prisutni na svaki blagoslov odgovaraju sa Amen.
Buduæi da nas sama Tora obavezuje da dva puta dnevno (nevezano za žrtveni sistem) recitujemo "Šema Jisrael" (ujutru i uveèe) novo-propisana obaveza izgovaranja amida dodata je veæ postojeæem obaveznom jutarnjem èitanju "Šema". - Tako je nastala jutarnja molitva - šahrit. Popodnevna molitva, minha, sadrži samo amida (buduæi da Tora ne nalaže recitovanje "Šema" popodne).
(množina: tefilot)
|
| tefilin |
tefilin (hebr.) – molitveno remenje koje muškarci, tokom radnog dana, vezuju na mišicu slabije ruke (one kojom ne pišu) i na èelo. Naèelno, ovo bi se remenje trebalo nositi tokom cijelog dana - ali kako se obaveza ispunjava i jednokratnim stavljanjem – danas ih veæina Jevreja nosi samo za vrijeme jutarnje molitve. |
| tešuva |
tešuva (hebr.) = pokajanje, povratak na život u skladu s Božijim zapovijedima.
Kada govori o ljudskom ponašanju judaizam insistira da postoji i treæi èinilac koji utièe na ljudsko ponašanje pored nasljednog i onog steèenog. Èinilac koji je mnogo iznad ova dva, a to je ljudska duša. Èinjenica da ljudska duša posjeduje slobodnu volju objašnjava zašto od dva brata od istih roditelja koja su odgajana u istom okruženju jedan izraste u kriminalca a drugi u odgovornog èovjeka ponekad i sveca. Duša je ta koja daje èovjeku sposobnost da se pokaje.
Kada govorimo o pokajanju, veæina Jevreja ovaj pojam povezuje sa Velikim praznicima, desetodnevnim periodom od poèetka praznika Roš (h)a-Šana do Jom (h)a-Kipurim. Meðutim, odlazak u sinagogu u tim danima, èak i kada je praæen iskrenim kajanjem, omoguæava pokajniku da dobije oproštaj samo za grijehe koje je poèinio protiv Boga. Talmud kaže: U dane pokajanja opraštaju se grijesi uèinjeni protiv Boga, ali ne i grijesi protiv èovjeka, osim ako je izglaðen sukob sa ošteæenom stranom, ako je ona oprostila i zadovoljena je.
Jevrejska tradicija uèi da se pokajanje sastoji iz nekoliko nivoa: Grešnik mora da prepozna i shvati u èemu je pogriješio, osjeti iskreno pokajanje, ispravi štetu koju je nanio, smiri žrtvu kojoj je nanio bol i èvrsto odluèi da se to više neæe ponoviti.
Jevrejski zakon daje, takoðe, uputstva i uvrijeðenoj osobi. Ako onaj koji je sagriješio iskreno zatraži oproštaj, od žrtve se zahtijeva da taj oproštaj da - najkasnije posle treæeg zahtijeva. Uzdržavanje od davanja oproštaja smatra se okrutnim i po sebi predstavlja grijeh.
Kada se govori o prekršajima protiv Boga postoji karakteristièna jevrejska prièa rabi Bunama iz Poljske koji je jednom pitao svoje uèenike: “Kako možemo znati da nam je Bog oprostio grijeh ili prekršaj koji smo poèinili.” Njegovi uèenici su davali razne odgovore ali nijedan nije zadovoljio rabina. “Možemo znati”, rekao je rabin, po tome što taj prekršaj više nikad nismo ponovili.”
Majmonides o pokajanju kaže:
“Šta saèinjava potpuno kajanje? Kada onaj koji je suoèen sa potpuno istom situacijom u kojoj je prethodni put sagriješio, i u njegovoj je moæi da sagriješi opet a on to ne uèini iskljuèivo zato što se kaje zbog prvobitnog prekršaja, a ne zato što je slab ili preplašen da bi taj prekršaj ponovio. Ako je recimo èovjek imao odnos sa nekom ženom njemu zabranjenom, i opet se naðe u situaciji da je sam sa njom, i osjeæa nesmanjenu kolièinu strasti ili ljubavi prema njoj i na istom su mjestu i pod istim okolnostima u kojima su prvobitno poèinili grijeh, a on se ipak uzdrži i ne sagriješi, on je pravi pokajnik. ” (Mišne Tora, Zakoni o pokajanju)
|
| teva |
teva (hebr.) = uzdignuti dio usred sinagoge sa koga se èita Sefer Tora i pred kojim stoji hazan u vrijeme javnog bogosluženja. – U aškenaskoj tradiciji uvreženiji je termin bima.
(množina: tevot)
|
| tevila |
tevila (hebr.) = obredno kupanje.
Danas su obredno kupanje obavezne vršiti samo žene nakon sedam èistih dana po menstruaciji (nakon svake menstruacije) i oni koji stupaju u jevrejsku vjeru (jednokratno – nakon prihvatanja zapovijedi pred Bet Dinom, i nakon berit mila u sluèaju da se radi o muškarcu).
(množina: tevilot)
|
| Tora |
Tora (hebr.) - doslovno: uèenje, uputa = skupno ime za obje Tore – Pisanu i Usmenu. |
| Tora šebihtav |
Tora šebihtav (hebr.) = Pisana Tora, Pet Knjiga Mojsijevih. |
| Tora še-be-al pe |
Tora še-be-al pe (hebr.) = Usmena Tora, sveukup detaljnih objašnjenja propisa Pisane Tore |
| Tubišvat |
vidi: Hamiša Asar bi-Švat |
| zeroa |
zeroa (hebr.) – izvorno: mišica, u liturgici termin oznaèava pileæe krilce ili pleæku (u zavisnosti od mjesnog obièaja) koja se stavlja na seder sto kao uspomena na pashalnu žrtvu koja se kolje iskljuèivo na žrtveniku jerusalimskog Hrama. |
| Kehilla |
Zajednica je odgoroi-na za sinagogu, groblje, pogrebna društva, dobrotvorna društva i mnoge druge javne institucije. Zajednica podržava i prati svoje èlanove od roðenja do smrti. Neke zajednice imaju rodilišta za jevrejske žene; mnoge imaju i djeèje vrtiæe i jevrejske škole za djecu. Usluge zajednice razvile su se tijekom godina pa zgrade zajednica èesto sadrže i plesne dvorane za praznicne zabave, bar micve i druge tradicionalne proslave. Zajednice omoguæuju Jevrejima da održavaju svoj jedinstveni identitet kao manjine koje ne žive u jevrejskoj državi. |
| Hebrejski |
Hebrejski jezik ima 22 slova. To je jezik Biblije i jevrejske molitve ali i jezik moderne države Izrael. Stotinama se godina Hebrejski uglavnom koristio kao sveti jezik za molitvu i uèenje Tore. Mladiæi su uèili kako ga èitati i tu su vještinu koristili prilikom moljenja i uèenja a žene su uèile moliti na Hebrejskom. Hebrejska se slova koriste u ukrasnim simbolima u sinagogama. Rijeèi poput „Bog“, „duša, „Tora“ mogu se naæi na ukrasima sinagoga. |
| Galerija za žene |
U jevrejskoj tradiciji muškarci i žene sjede odvojeno tijekom molitve i uèenja Tore. U svijetu Jevreja možete pronaæi mnogo raznih galerija za žene; neke imaju samo zavjesu kojom su žene odvojene od muškaraca, druge imaju dekorativne drvene pregrade a u mnogim sinagogama žene sjede iznad svetišta na balkonima koji se nalaze na drugom katu. Ovo odvajanje muškaraca i žena potjeèe iz tradicionalnih pravila skromnosti koja su dio opširnog i elaboriranog skupa pravila Jevrejskog zakona. Vjeruje se da osoba koja se obraæa Bogu mora biti iskrena srca i èistih namjera te da je dom mjesto za sakupljanje, ali za vrijeme molitve osoba treba biti sama bez kušnji i odvlaèenja pažnje. |
| Menora |
Jedan od najstarijih simbola jevrejske vjere je menora. To je sedmokraki svijeænjak koji se u davnini koristio u Svetom hramu u Jeruzalemu. Knjiga Exodus sadrži toène upute za izradu menore koja se izraðuje od èistog zlata. Kada su 70. godine prije Krista Sveti hram uništili rimljani, paradirali su držeæi menoru da bi pokazali svoju pobjedu, prizor koji je izrezbaren na poznatim Titusovim vratima u Rimu. Veæina, ako ne i sve sinagoge imaju menoru; u nekim od današnjih sinagoga pronaæi æete svjetiljku što simbolizira menoru koja se u davnim vremenima koristila u Svetom hramu. |
| Torah |
Zapisani zakon Sefer Tore ili Tore sadrži Pet knjiga Mojsijevih i pisan je na pergamentu izraðenom od košer životinje. Pisac (Sofer Stam) pažljivo kopira tekst prema davnoj tradiciji koja odreðuje oblik slova, posebne ukrase koji se dodaju odreðenim slovima, velièinu slova i razmake izmeðu odlomaka. U Sefer Tori postoji otprilike 245 stupaca, a svaki stupac ima 42 retka. Niti jedno se slovo ne smije doticati, a èak i ako samo jedno slovo nedostaje ili je nejasno, Sefer Tora se neæe koristiti dok se to ne ispravi.
|
